Priredio: Damir Zukan – kateheo.hr
Fotografija: D.Z. (sveti Marko Križevčanin - Marija Bistrica)
04.09. do 06.09.
„Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?“
Uvod u trodnevnicu
Sveti Marko Križevčanin jedan je od najsnažnijih svjedoka vjernosti Kristu u povijesti hrvatskoga naroda. Njegova svetost nije nastala u jednom trenutku, niti je započela onoga dana kada je pred njega stavljen izbor između života i vjernosti katoličkoj vjeri. Njegovo mučeništvo bilo je posljednji čin života koji se mnogo prije toga učio pripadati Bogu. Prije nego što je za Krista dao krv, Marko mu je davao svoje vrijeme, mladost, sposobnosti, znanje, svećeništvo, služenje i svakodnevnu vjernost.
Sveti Marko rođen je 1588. godine u Križevcima. Školovao se kod isusovaca u Beču i Grazu, gdje je stekao doktorat iz filozofije, a zatim je nastavio studij i svećeničku pripravu u Rimu. Nakon ređenja svoj je život stavio u službu Crkve. Njegov ga je put naposljetku doveo na područje današnje Slovačke, gdje je 1619. zajedno sa Stjepanom Pongráczom i Melkiorom Grodzieckim dao konačno svjedočanstvo vjernosti Kristu.
Zato u ovu trodnevnicu ne ulazimo samo kako bismo nešto saznali o svetom Marku. Ulazimo moleći da Bog i u nama izgradi srce sposobno ostati vjerno. Možda od nas nikada neće biti zatraženo krvavo mučeništvo, ali svakoga dana pred nas dolaze mala mjesta vjernosti na kojima se pokazuje komu pripadamo. Isus upravo zato ne govori samo o jednom konačnom križu, nego poziva učenika da „danomice uzima križ svoj“ i ide za njim. U svakodnevnim izborima čovjek se pripravlja za velike odluke.
PRVI DAN - 04.09.
Vjera koja traži istinu i dopušta Bogu da je oblikuje
Nakana
Za čvrstu i zrelu vjeru, za ljubav prema Božjoj riječi i milost da svojim životom upoznajemo Krista kojemu pripadamo.
„Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ (Iv 8,32)
Sveti Marko Križevčanin nije se za svoje posljednje svjedočanstvo pripremao tek u trenutku mučeništva. Njegov put vodio ga je kroz ozbiljno obrazovanje, molitvu, studij, svećeničku formaciju i služenje Crkvi. Nakon školovanja u Beču studirao je u Grazu, gdje je postigao akademski stupanj iz filozofije, a zatim je u Rimu nastavio teološku pripravu za svećeništvo. No svetost svetoga Marka ne sastoji se jednostavno u tome što je bio obrazovan čovjek. Njegova veličina bila je u tome što je svoje sposobnosti i stečeno znanje stavio u službu Crkve.
Postoji velika razlika između znati nešto o Bogu i poznavati Boga. Čovjek može poznavati mnoge vjerske istine, govoriti o vjeri i drugima objašnjavati Evanđelje, a ipak u dubini srca ostati daleko od onoga što govori. Kršćanska vjera nije samo sadržaj koji treba naučiti, nego život koji treba primiti. Krist ne kaže samo da poznaje istinu, nego za sebe izjavljuje: „Ja sam Put i Istina i Život.“ Zato istina koju upoznajemo mora postupno zahvatiti naše odluke, odnose, riječi, misli i način na koji živimo kada nas nitko ne vidi.
Vjera se treba hraniti Božjom riječju. Sveti Pavao opominje Timoteja da ostane u onome što je naučio i upoznao te podsjeća da je „sve Pismo bogoduho i korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti“. Kršćansko oblikovanje stoga nije dodatak vjeri, nego jedan od načina na koji dopuštamo Bogu da naš razum i srce postupno usklađuje s Evanđeljem.
Ako vjeru ne hranimo, lako počinjemo živjeti prema mišljenju okoline, duhu vremena ili vlastitim osjećajima. Sveti Pavao zato kršćane poziva: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja.“ Vjera nije nepomično posjedovanje nečega što smo jednom primili, nego odnos s Bogom koji treba sazrijevati.
Možemo zamisliti mladoga Marka koji još ne zna što će jednoga dana biti zatraženo od njega. Ne zna da će doći trenutak u kojemu više neće biti dovoljno govoriti o vjeri, nego će trebati za nju položiti život. To je duhovna interpretacija njegova životnoga puta, ali ona dobro osvjetljuje jednu temeljnu evanđeosku istinu: vjernost u velikome priprema se vjernošću u malome. Isus kaže: „Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran.“
Zato se prvoga dana trodnevnice možemo zapitati koliko ozbiljno shvaćamo vlastitu vjeru. Hranimo li je ili samo pretpostavljamo da je imamo? Poznajemo li Evanđelje ili živimo od nekoliko vjerskih predodžbi koje nikada nismo ozbiljnije produbili? Dopuštamo li Božjoj riječi da nas ispravlja onda kada otkrijemo da naše mišljenje nije u skladu s njom?
Sveti Marko podsjeća nas da vjera sazrijeva kroz konkretnu vjernost. Svaki iskreni susret s Bogom, svaka prihvaćena riječ Evanđelja, svako pomirenje s Bogom u sakramentu ispovijedi i svaki euharistijski susret mogu postati mjesto na kojemu Krist izgrađuje čovjeka sposobna jednoga dana reći mu potpuno „da“.
Molitva prvoga dana
Sveti Marko Križevčanine, ti si svoju mladost, sposobnosti i znanje stavio u službu Krista i njegove Crkve. Isprosi mi milost da svoju vjeru ne živim površno i iz navike. Probudi u meni glad za Božjom riječju, ljubav prema Euharistiji, vjernost molitvi i želju da sve dublje upoznajem Krista.
Moli za mene da ono što vjerujem ne ostane samo na mojim usnama, nego postane moj život. Kada Božja riječ razotkrije ono što u meni nije dobro, izmoli mi poniznost da se ne opravdavam, nego da dopustim Gospodinu da me mijenja. Kada ne razumijem Božje putove, izmoli mi pouzdanje. Kada moja vjera oslabi, pomozi mi vratiti se Kristu.
Gospodine Isuse, po zagovoru svetoga Marka Križevčanina učini moju vjeru živom, dubokom i postojanom. Daj da te upoznajem, ljubim i slijedim sve dane svoga života. Amen.
Sveti Marko Križevčanine, moli za nas!
DRUGI DAN - 05.09.
Vjernost koja ne pita gdje je lakše, nego gdje sam potreban
Nakana
Za vjernost životnom pozivu, velikodušnost u služenju i milost da ne bježimo od ljudi i odgovornosti koje nam je Bog povjerio.
„Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“ (Iv 10,11)
Nakon svećeničkoga ređenja Marko je djelovao u pastoralnoj službi, a zatim su mu povjerene nove odgovornosti. Bio je povezan sa sjemeništem u Trnavi, imenovan kanonikom Esztergoma te mu je bilo povjereno upravljanje crkvenim dobrima na području Krásne kod Košica. Njegov život pokazuje raspoloživost za služenje Crkvi izvan sigurnosti rodnoga mjesta i poznate sredine.
Sveti Ivan Pavao II. u homiliji posvećenoj košičkim mučenicima posebno je istaknuo Markovo podrijetlo i njegovo služenje Crkvi izvan rodne Hrvatske, u sredini kojoj su svećenici bili potrebni. Markovo poslanje tako postaje svjedočanstvo katoličke širine Crkve: svećenik nije samo čovjek jednoga kraja ili naroda, nego Kristov služitelj poslan ljudima.
U tome možemo prepoznati jedno od važnih obilježja kršćanskoga poziva: raspoloživost. Čovjek koji pripada Bogu postupno prestaje pitati samo što njemu odgovara i počinje se pitati gdje može služiti. Za većinu kršćana mjesto toga služenja neće biti daleka zemlja. Ono se nalazi u obitelji, braku, roditeljstvu, župi, zajednici, radnome mjestu i među ljudima koji su nam povjereni.
Upravo ondje vjernost postaje zahtjevna. Lako je zamišljati velika djela ljubavi, ali mnogo je zahtjevnije iz dana u dan biti vjeran istim ljudima, ispunjavati svoje obveze, ponovno opraštati i služiti onda kada nitko ne primjećuje naš trud. Isus tu skrivenu vjernost čini mjerilom mnogo većih stvari: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti.“
Markov život postupno je postajao takvo darivanje. Prije nego što će njegov život završiti mučeništvom, on je već bio darovan kroz svećeničko služenje. Upravo zato njegovo mučeništvo možemo razumjeti ne kao izdvojeni trenutak, nego kao vrhunac jednoga života usmjerenoga Kristu.
Sveti Pavao potiče kršćane: „Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!“ Ta riječ osobito osvjetljava svakodnevnu vjernost. Svetost se često ne sastoji u nečemu izvanrednom, nego u tome da čovjek ne prestane ljubiti kada ljubav postane zahtjevna.
Zato se možemo upitati komu nas je Bog već povjerio. Od koga bježimo zato što je odnos zahtjevan? Koju odgovornost neprestano odgađamo? Jesmo li se umorili od činjenja dobra zato što nismo primili zahvalnost koju smo očekivali?
Krist Dobri Pastir kaže da polaže život za ovce. Upravo ta logika darivanja osvjetljava i Markovo svećeničko svjedočanstvo. Kršćanski poziv nije prije svega pitanje samoočuvanja, nego pitanje ljubavi koja zna ostati vjerna.
Molitva drugoga dana
Sveti Marko Križevčanine, vjerni svećeniče i služitelju Kristove Crkve, izmoli mi srce koje neće neprestano tražiti lakši put. Nauči me prepoznati ljude koje mi je Bog povjerio i služiti im bez računanja vlastite koristi.
Kada se umorim od svojih odgovornosti, izmoli mi novu snagu. Kada poželim pobjeći samo zato što je nešto teško, pomozi mi razlučiti traži li Gospodin od mene da ostanem. Kada očekujem priznanje za dobro koje činim, podsjeti me da Otac vidi i ono što ostaje skriveno ljudskim očima.
Gospodine Isuse, Dobri Pastiru, oslobodi me sebičnosti koja uvijek pita što će dobiti. Daj mi srce koje pita gdje može ljubiti, kome može pomoći i komu može donijeti tvoju blizinu. Učini me vjernim u malome kako bih ti mogao ostati vjeran i onda kada dođu velike kušnje. Amen.
Sveti Marko Križevčanine, moli za nas!
TREĆI DAN - 06.09.
Kada vjernost Kristu postane vrjednija od vlastitoga života
Nakana
Za postojanost u kušnjama, slobodu od ljudskoga straha i milost da Kristu ostanemo vjerni do kraja.
„Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?“ (Rim 8,35)
U rujnu 1619. godine Košice su bile zahvaćene ratnim i vjerskim sukobima. Marko Križevčanin, Stjepan Pongrácz i Melkior Grodziecki bili su zarobljeni, zlostavljani i stavljeni pred kušnju svoje vjernosti. Marko je nakon mučenja 7. rujna 1619. ubijen zbog svoje ustrajnosti u katoličkoj vjeri.
Ono što je do tada bilo pitanje svakodnevne vjernosti sada postaje pitanje života i smrti. Marko ostaje vjeran. Njegovi progonitelji mogli su nauditi njegovu tijelu, ali nisu mogli zadobiti njegov pristanak da se odrekne vjere. Upravo u tome leži kršćansko značenje njegova mučeništva.
Kršćanski mučenik ne traži smrt, ne prezire zemaljski život i ne slavi nasilje. Mučeništvo je krajnje svjedočanstvo čovjeka koji Krista ne želi zanijekati ni onda kada zbog toga mora pretrpjeti smrt. Isus sam upozorava učenike da se ne boje onih koji mogu ubiti tijelo, ali ne mogu uništiti čovjekovu konačnu pripadnost Bogu.
Sveti Ivan Pavao II. povezao je svjedočanstvo košičkih mučenika upravo s velikim Pavlovim hvalospjevom Božjoj ljubavi. Apostol pita: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?“ i zaključuje da nas ništa stvoreno ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu. U toj se riječi može čitati cijeli završetak Markova života.
Zato svetoga Marka ne promatramo samo kao čovjeka jednoga davnog povijesnog sukoba. Njegovo svjedočanstvo postavlja pitanje svakom kršćaninu: postoji li nešto zbog čega bih se odrekao Krista? Je li mi Krist vrjedniji od prihvaćanja, ugleda, koristi, položaja i sigurnosti?
Možda većina kršćana nikada neće biti stavljena pred krvavo mučeništvo, ali svaki učenik poznaje trenutke u kojima vjernost ima svoju cijenu. Isus kaže: „Tko god se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem.“ Kršćansko svjedočenje zato počinje mnogo prije mogućega mučeništva: u istinoljubivosti, čistoći savjesti, odbijanju nepravde, spremnosti priznati Krista i odlučnosti da se zbog koristi ne pogazi Evanđelje.
Knjiga Otkrivenja donosi riječ koja izvanredno osvjetljava mučeničko svjedočanstvo: „Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.“ Markova smrt nije slavljenje nasilja, nego slavljenje vjernosti koja je bila snažnija od nasilja.
Posebno značenje nosi činjenica da Marko nije umro sam. Zajedno s njim svjedočili su Stjepan Pongrácz i Melkior Grodziecki. Trojica svećenika različitoga podrijetla povezani su istom vjerom i istim mučeničkim svjedočanstvom. Sveti Ivan Pavao II. u njihovu je zajedništvu prepoznao poruku koja nadilazi granice naroda i kultura. U Kristu, podsjeća sveti Pavao, različitosti ne nestaju, ali prestaju biti razlogom podjele jer su svi „jedno u Kristu Isusu“.
Trećega dana trodnevnice zato ne molimo Boga samo da nas sačuva od kušnji. Molimo nešto dublje: da nas nijedna kušnja ne odvoji od njega. Ne molimo da nikada ne osjetimo strah, nego da strah nikada ne postane gospodar naših odluka.
Na kraju ostaje pitanje koliko nam vrijedi Krist. Sveti Marko na to nije odgovorio samo riječima. Odgovorio je vlastitim životom.
Molitva trećega dana
Sveti Marko Križevčanine, mučeniče Kristov, ti si u času kušnje ostao vjeran onomu komu si predao cijeli svoj život. Isprosi mi vjeru koja neće ovisiti o tome prihvaćaju li je drugi.
Kada se bojim ljudskoga mišljenja, izmoli mi slobodu. Kada budem u napasti prešutjeti istinu zbog vlastite koristi, daj mi hrabrost. Kada me vjernost Evanđelju bude nešto stajala, podsjeti me da ništa nije vrjednije od prijateljstva s Kristom.
Posebno te molim za kršćane koji trpe zbog svoje vjere. Budi zagovornik svima koji moraju birati između sigurnosti i vjernosti savjesti.
Gospodine Isuse, učini moje srce svojim. Daj da te ne ljubim samo onda kada je lako, nego i kada ljubav prema tebi traži žrtvu. Sačuvaj me od mržnje prema onima koji misle drukčije od mene. Daj mi milost da istinu nikada ne napustim, ali i da je nikada ne branim bez ljubavi.
Neka ni nevolja, ni tjeskoba, ni progonstvo, ni strah, ni ljudsko mišljenje, ni bilo koja zemaljska sigurnost nikada ne budu snažniji od moje pripadnosti tebi. Amen.
Sveti Marko Križevčanine, moli za nas!
Završna molitva trodnevnice
Sveti Marko Križevčanine, sine hrvatskoga naroda i mučeniče Kristove Crkve, zahvaljujemo Bogu za tvoj život i tvoje svjedočanstvo. Gospodin te oblikovao kroz godine učenja, molitve, svećeničkoga služenja i vjernosti, sve dok nije došao trenutak u kojemu si ono što si ispovijedao mogao potvrditi darom vlastitoga života.
Isprosi i nama takvu vjernost.
Moli za nas da ne budemo kršćani samo riječima, nego životom. Izmoli nam ljubav prema Svetome pismu, vjernost Euharistiji, iskreno obraćenje i hrabrost da dopustimo Kristu mijenjati ono u nama što još nije njegovo.
Moli za naše obitelji, djecu i mlade, za supružnike, bolesne, osamljene i obeshrabrene. Moli za biskupe, svećenike, đakone, redovnike i redovnice da u svom služenju nasljeduju Krista Dobroga Pastira koji život svoj polaže za ovce.
Moli za hrvatski narod i za sve narode među kojima se čuva spomen na tvoje svjedočanstvo. Ti koji si zajedno sa Stjepanom Pongráczom i Melkiorom Grodzieckim posvjedočio jednu vjeru, izmoli nam da vjernost Kristu nikada ne pretvorimo u razlog neprijateljstva prema drugima, nego da budemo graditelji mira i zajedništva.
Moli za progonjene kršćane diljem svijeta i za sve koji zbog Kristova imena podnose patnju.
A kada dođu naše vlastite kušnje, podsjeti nas da se vjernost ne uči tek u posljednjem trenutku. Nauči nas danas biti vjerni u malome kako bismo, zajedno sa svetim Pavlom, mogli ispovjediti da nas ništa „neće moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“.
Svemogući Bože, ti si svetomu Marku Križevčaninu dao milost da ti ostane vjeran sve do prolijevanja krvi. Po njegovu zagovoru učvrsti našu vjeru, raspali našu ljubav i daj nam hrabrost da svojim riječima, djelima i cijelim životom svjedočimo da pripadamo Isusu Kristu.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Sveti Marko Križevčanine, moli za nas!
Izvori razmatranja:
Povijesni podatci o životu, svećeničkom služenju i mučeništvu svetoga Marka Križevčanina oblikovani su prema službenim crkvenim životopisnim prikazima i homilijama svetoga Ivana Pavla II. o košičkim mučenicima.
Duhovna razmatranja autorski su oblikovana na temelju Svetoga pisma i navedenih izvora te ne predstavljaju doslovne citate svetoga Marka Križevčanina ili drugih autora.
Sveto pismo. Iv 8,32; Iv 10,11; Iv 14,6; Rim 8,35–39; Lk 9,23; Lk 16,10; Mt 10,28–33; Iv 15,13; Gal 3,28; Ef 4,4–6; 2 Tim 3,14–17; Otk 2,10.
Marco Križevčanin (1588–1619), Biography, životopisni prikaz svetoga Marka Križevčanina.
Marco Križevčanin (1588–1619), The Martyrdom, prikaz mučeništva svetoga Marka Križevčanina i košičkih mučenika.
Ivan Pavao II., Homilija o košičkim mučenicima, osobito dijelovi 3 i 6, o služenju Crkvi, vjernosti u progonstvu i svjedočanstvu ljubavi Kristove.