15.10. do 17.10
Susresti Krista u vlastitoj slabosti, približiti mu se u bližnjemu i svjedočiti ga životom
PRVI DAN - 15.10
Dopusti Kristu da ti se približi u tvojoj slabosti
Biblijski odlomci za razmatranje: Kol 4,14; Lk 5,17–26.
Možda ti je najteže prihvatiti da ne možeš sve sam. Naviknuo si biti onaj koji pomaže, koji pronalazi rješenja, koji druge ohrabruje, a sada se suočavaš s nečim što ne možeš promijeniti vlastitom snagom. Možda je to bolest, iscrpljenost koja ne prolazi nakon odmora, strah pred nalazima ili bol zbog nekoga koga voliš, a ne znaš mu pomoći. U takvim trenutcima čovjek ne pati samo zbog onoga što ga boli. Pati i zato što gubi sigurnost, osjeća se ovisnim o drugima i pita se je li još uvijek jednako vrijedan kada više ne može raditi i davati kao prije.
Sveti Luka, kojega Pavao naziva ljubljenim liječnikom, danas te vodi pred Isusa koji vidi cijeloga čovjeka. U prizoru ozdravljenja uzetoga susrećeš čovjeka koji ne može sam doći pred Gospodina. Drugi ga nose, traže prolaz i, kada ga ne nalaze, spuštaju ga kroz krov. Evanđelje ne bilježi njegove riječi. Pred Isusom je sa svojom nemoći i s vjerom ljudi koji ga nisu ostavili. Možda je upravo to riječ koju danas trebaš primiti: smiješ dopustiti da te netko nosi. Smiješ priznati da ti je teško, prihvatiti pomoć, zatražiti razgovor, liječenje i molitvu. Tvoja potreba za drugima ne umanjuje tvoje dostojanstvo. Ona otvara prostor zajedništvu u kojemu nitko ne mora sam iznijeti cijelu težinu života.
Isus se uzetomu obraća osobno. Prije nego što čovjek ustane sa svoje postelje, susreće ga riječ oproštenja. Time Isus ne govori da je svaka bolest posljedica osobnoga grijeha, nego pokazuje da njegova spasiteljska ljubav zahvaća čovjeka dublje od onoga što se vidi. On poznaje i ono o čemu drugi ništa ne znaju: krivnju koju nosiš, stid zbog prošlosti, strah da si teret i pitanje jesi li još uvijek ljubljen. Pred njega možeš donijeti sve to, bez potrebe da prije molitve urediš svoje osjećaje ili pronađeš prave riječi. Dovoljno je iskreno reći: „Gospodine, evo me. Ovako mi je. Ovoga se bojim. Ovdje trebam tvoju pomoć.“
Možda već dugo moliš za ozdravljenje, a promjena koju čekaš još ne dolazi. Takvo čekanje može iscrpiti i tijelo i vjeru. Nemoj iz njega zaključiti da te Bog manje voli ili da nisi dovoljno dobro molio. Nastavi mu iznositi svoju želju za zdravljem, služi se pomoći koja ti je dostupna i dopusti drugima da budu uz tebe. I kada ne razumiješ put kojim prolaziš, smiješ se osloniti na Krista. Pouzdanje ponekad izgleda sasvim jednostavno: ustati u novi dan, uzeti terapiju, prihvatiti nečiju ruku i izgovoriti kratku molitvu premda u sebi ne osjećaš utjehu.
Ako danas skrbiš o bolesniku, ovaj prizor govori i tebi. Čovjek kojemu pomažeš ima ime, svoju povijest, strahove i želje. Potrebno mu je stručno i odgovorno liječenje, ali i netko tko će mu objasniti što se događa, saslušati ga i sačuvati njegovo dostojanstvo. A ako si umoran od dugotrajne skrbi, i tvoja slabost zaslužuje pažnju. Ne moraš skrivati iscrpljenost da bi tvoja ljubav bila stvarna. Dopusti da i tebi netko pomogne. Sveti Luka danas nas okuplja oko Krista kao ljude koji trebaju ozdravljenje i ljude koji su pozvani jedni drugima biti oslonac.
Molitva
Gospodine Isuse, predajem ti svoje tijelo, svoje misli i sve ono što u meni trpi. Ti poznaješ moj strah i znaš koliko mi je teško kada ne mogu upravljati onime što se događa. Molim te za ozdravljenje i za snagu da te ne prestanem tražiti dok čekam. Nauči me prihvaćati pomoć i sačuvaj me od misli da moja vrijednost ovisi o mojoj snazi i korisnosti. Pohodi bolesnike, osobito one koji su sami i one koji više ne znaju kako moliti. Okrijepi njihove obitelji i sve koji ih liječe i njeguju. Sveti Luka, ljubljeni liječniku i evanđelistu, zagovaraj nas da u slabosti ostanemo otvoreni Kristovoj ljubavi i da jedni drugima budemo blizu. Amen.
DRUGI DAN - 16.10.
Zaustavi se pred čovjekom kojega bi najradije zaobišao
Biblijski odlomak za razmatranje: Lk 10,25–37.
Lako je poželjeti biti milosrdan dok nas tuđa nevolja još ništa ne stoji. Slušamo o ljubavi, dirne nas nečija priča i iskreno želimo da bude bolje. Ali onda se pred nama pojavi konkretan čovjek, u nezgodno vrijeme, s potrebom koja se ne može riješiti jednom lijepom rečenicom. Treba razgovor baš kada smo umorni. Treba pomoć koja će nam promijeniti raspored. Vraća se s istom boli koju smo već mnogo puta slušali. Tada otkrivamo koliko je zahtjevno približiti se nekome i dopustiti da njegova stvarnost dotakne naš život.
U prispodobi koju nam prenosi sveti Luka ranjeni čovjek leži uz put. Svećenik i levit vide ga i prolaze dalje. Isus nam ne objašnjava što se događalo u njihovoj nutrini, ali nas njihov prolazak poziva da pogledamo vlastita opravdanja. Koliko puta pomislimo da će se netko drugi pobrinuti, da sada nije dobar trenutak ili da ionako ne možemo mnogo učiniti? Možda čovjeka nismo ni prestali žaliti, ali smo nastavili svojim putem. S vremenom se možemo naviknuti na tuđu bol toliko da nam postane dio svakodnevnoga prizora koji više ne zaustavlja naše korake.
Samarijanac dopušta da ga ono što vidi pokrene. Prilazi ranjeniku, povija mu rane i brine se za njegov smještaj. Njegova se sućut pretvara u vrijeme, trud i trošak. Ne zna sve o čovjeku kojemu pomaže i ne čeka da utvrdi zaslužuje li njegovu blizinu. Pred njim je netko komu je pomoć potrebna. Tu počinje i tvoje milosrđe: u spremnosti da vidiš čovjeka prije nego što ga svedeš na njegovu prošlost, pripadnost, teško ponašanje ili pogreške koje je učinio.
Zato se danas zapitaj komu ti je teško približiti se. Možda je to netko iz tvoje obitelji koga već dugo slušaš samo napola jer misliš da unaprijed znaš što će reći. Možda starija osoba čiju usamljenost skriva često ponavljanje istih priča. Možda netko tko se udaljio od vjere pa ga lakše opominješ nego što pokušavaš razumjeti što mu se dogodilo. Milosrđe počinje kada čovjeku dopustiš da bude više od dojma koji si o njemu stvorio. Ponekad će prvi korak biti vrlo tih: saslušati bez prekidanja, nazvati nakon dugoga vremena, priznati vlastitu grubost ili pitati kakva bi mu pomoć doista koristila.
To ne znači da moraš moći sve niti da ljubav traži da pristaneš na nepravdu. I Samarijanac uključuje gostioničara u skrb. Čini ono što može i povjerava daljnju brigu drugomu. Postoje situacije u kojima je najodgovornija pomoć uključiti druge ljude, potražiti stručnu podršku ili postaviti granicu koja štiti dostojanstvo svih. No i tada možeš sačuvati srce od prezira. Možeš odbiti ono što ranjava, a da ne prestaneš željeti dobro čovjeku.
Na kraju prispodobe Isus poziva slušatelja da i sam postupi poput Samarijanca. Taj poziv danas dolazi do tebe. Ne moraš čekati priliku za neko veliko djelo. Pogledaj ljude koji su ti već povjereni i mjesto na kojemu živiš. Ondje se može dogoditi obraćenje od vjere o kojoj govoriš prema vjeri koja se vidi u tvojoj blizini. A ako prepoznaješ sebe u ranjeniku uz cestu, dopusti da ti ova prispodoba vrati nadu: tvoja bol zaslužuje pažnju. Smiješ tražiti pomoć i prihvatiti je. Krist te susreće i po dobroti ljudi koji se zaustavljaju pokraj tebe.
Molitva
Gospodine Isuse, oprosti mi za trenutke u kojima sam vidio tuđu bol i zatvorio se pred njom. Pokaži mi čovjeka kojemu danas mogu biti bližnji i daj mi hrabrosti da mu se približim. Oslobodi me potrebe da druge najprije prosudim, a tek onda odlučim hoću li ih voljeti. Daruj mi strpljivost za slušanje, razboritost u pomaganju i poniznost da prihvatim pomoć kada je meni potrebna. Pohodi siromašne, osamljene i odbačene te obnovi odnose koje su povrijedile grube riječi i dugotrajna šutnja. Sveti Luka, evanđelistu Kristova milosrđa, zagovaraj nas da ono što primamo od Gospodina velikodušno dijelimo s drugima. Amen.
TREČI DAN - 17.10.
Ostani uz Krista i dopusti da tvoj život progovori o njemu
Biblijski odlomci za razmatranje: Dj 1,1–8; 2 Tim 4,9–11.
Možda misliš da Evanđelje mogu naviještati ljudi koji imaju više znanja, sigurnosti i hrabrosti od tebe. Ti poznaješ vlastitu nedosljednost. Znaš koliko puta tvoje ponašanje nije pratilo ono što vjeruješ i bojiš se da će tvoje riječi zvučati prazno. Možda si već pokušao razgovarati o Bogu s nekim koga voliš, ali je razgovor završio udaljavanjem. Otada radije šutiš, premda u sebi nosiš želju da i ta osoba upozna Kristovu blizinu.
Sveti Luka danas te poziva da se vratiš izvoru svjedočenja. Na početku Djela apostolskih Isus obećava učenicima snagu Duha Svetoga. Poslanje započinje njegovim darom i odnosom s njime. Zato prije pitanja što ćeš nekome reći stoji pitanje dopuštaš li ti sam Kristu da ti govori. Otvaraš li Evanđelje tako da u njemu čuješ riječ za vlastiti život? Donosiš li Gospodinu svoje odluke, nemir i odnose? Dopuštaš li mu da te ispravi ondje gdje ti je lakše opravdavati se? Svjedočanstvo postupno dobiva vjerodostojnost kada Božja riječ počne mijenjati način na koji slušaš, radiš, opraštaš i postupaš s ljudima.
Lukin primjer govori i o vrijednosti ustrajne prisutnosti. U Drugoj poslanici Timoteju Pavao piše da je Luka jedini s njime. U toj kratkoj rečenici osjeća se težina blizine koja ostaje kada je teško. Ponekad upravo tako izgleda služenje Evanđelju: ostati uz čovjeka koji prolazi kroz kušnju, posjetiti ga kada drugi više ne dolaze, podržati dobro djelo koje nema mnogo priznanja i nastaviti služiti kada je prošlo početno oduševljenje. Možda tvoje najvažnije svjedočanstvo neće biti govor pred mnoštvom, nego nečije iskustvo da uz tebe nije bio napušten.
Takva vjernost gradi se u svakodnevici. U obitelji se vidi po spremnosti da priznaš pogrešku i zamoliš oproštenje. Na poslu po poštenju koje čuvaš i kada bi ti nepoštenje donijelo korist. U zajednici po tome kako govoriš o odsutnima i kako postupaš s onima koji ti ne mogu uzvratiti. Ljudi će ponekad najprije povjerovati da ih možeš saslušati, a tek potom poželjeti čuti o vjeri iz koje živiš. Zato brižno čuvaj povezanost između svojih riječi i postupaka. Kada pogriješiš, vrati se istini. I iskreno pokajanje može otvoriti prostor u kojemu će drugi prepoznati djelovanje Božje milosti.
Ipak, doći će trenutci kada će ljubav tražiti i izgovorenu riječ. Netko će te pitati odakle crpiš snagu ili će pred tobom otvoriti pitanje smisla, krivnje i nade. Ne moraš tada imati odgovor na sve. Možeš jednostavno i osobno reći što ti znači Krist, kako moliš i zašto mu se vraćaš i nakon svojih padova. Govori s poštovanjem prema slobodi drugoga i bez potrebe da odmah vidiš rezultat. Osobu koju voliš ne možeš dovesti do vjere pritiskom. Možeš je strpljivo pratiti, moliti za nju i ostati spreman na iskren razgovor.
Predaj danas Duhu Svetomu svoju obitelj, radno mjesto i zajednicu. Predaj mu i žalost zbog onih koji su se udaljili od Crkve. Zamoli ga da ti pokaže gdje trebaš govoriti, gdje slušati, a gdje jednostavno ostati blizu. Sveti Luka podsjeća te da tvoja svakodnevica može postati mjesto navještaja. Krist te šalje među ljude s darovima koje imaš, dok te istodobno nastavlja oblikovati. U njegovoj blizini učiš živjeti tako da drugi po tebi lakše naslute dobrotu Boga kojemu vjeruješ.
Molitva
Gospodine Isuse, hvala ti što me pozivaš da budem tvoj svjedok. Oprosti mi za nedosljednosti kojima sam drugima otežao prepoznati tvoju ljubav. Obnovi me svojim Duhom i probudi u meni želju da te upoznajem u tvojoj riječi. Daj mi hrabrosti govoriti o tebi jednostavno i ponizno te vjernosti da živim ono što ispovijedam. Čuvaj svećenike, redovnike, redovnice, misionare, katehete i sve koji služe navještaju Evanđelja. Okrijepi roditelje koji mole za svoju djecu i sve koji dugo čekaju povratak svojih bližnjih vjeri. Sveti Luka, evanđelistu i vjerni Pavlov pratitelju, zagovaraj nas da ustrajemo uz Krista i uz ljude kojima nas šalje. Amen.