SEDMI DAN – 01.10.
Obnavljati Crkvu svetošću, vjernošću i poniznošću
Poziv na obnovu Crkve Franjo nije ostvarivao tako da se postavio iznad nje, nego tako da je dublje pripao Kristu i ponizno ostao u crkvenom zajedništvu. Vidio je slabosti ljudi u Crkvi, ali nije dopustio da ga one odvedu u prezir, samodostatnost ili raskol. Znao je da je Crkva sveta po Kristu, Božjoj riječi, sakramentima i Duhu Svetomu, a da su njezini članovi istodobno ljudi kojima je potrebno trajno obraćenje. Zato njezina obnova nije mogla biti samo promjena ustanova i drugih ljudi, nego povratak Evanđelju koji započinje u srcu svakoga vjernika.
I danas je lako postati stručnjak za tuđe pogreške. Možemo mnogo govoriti o slabostima pastira, zajednica i vjernika, a malo moliti i još manje služiti. Opravdana kritika tada se neprimjetno pretvara u ogovaranje, sablazan u izgovor za udaljavanje, a zauzimanje za istinu u osjećaj vlastite duhovne nadmoći. Ljubav prema Crkvi ne znači prešućivati zlo, zataškavati nepravdu ili štititi počinitelje. Kada je čovjek povrijeđen, potrebno ga je saslušati, zaštititi i potražiti odgovorne crkvene i građanske putove postupanja. Međutim, ni opravdana bol ne smije nas učiniti promicateljima glasina, mržnje i podjela.
Crkvu obnavljamo kada sami ozbiljno živimo sakramentalni život, molimo za pastire, podupiremo dobro, odgovorno upozoravamo na pogrešno i svoje darove stavljamo u službu zajednice. Obnova se događa kada roditelji prenose vjeru djeci, kada se osamljena osoba osjeti primijećenom, kada se u zajednici odbije ogovaranje, kada služba prestane biti sredstvo osobne afirmacije i kada vjernik učini dobro koje možda nitko neće vidjeti. Franjo nije obnovio Crkvu zato što je imao moć, nego zato što je dopustio Kristu da njegov život učini vjerodostojnim Evanđeljem.
Riječ svetoga Franje
„Gospodin mi dade toliku vjeru u crkvama da sam se ovako jednostavno molio i govorio: ‘Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, u svim crkvama tvojim po cijelome svijetu i blagoslivljamo te jer si po svome svetom križu otkupio svijet.’“
(Oporuka svetoga Franje)
Kratko razmatranje
Franjo je poznavao ljudske slabosti u Crkvi, ali je znao razlikovati svetost Božjega dara od nesavršenosti ljudi koji ga nose. Nije zatvarao oči pred grijehom, ali nije dopustio da ga tuđi grijeh udalji od Krista, sakramenata i crkvenoga zajedništva. Bog mu je, kako sam kaže, darovao vjeru u crkvama. Ta vjera nije počivala na idealiziranju ljudi, nego na sigurnosti da je Krist vjeran svojoj Crkvi i da ostaje prisutan među svojim narodom.
Obnavljati Crkvu ne znači zauzeti položaj suca koji sve promatra odozgo. To znači dopustiti da vlastiti život postane svetiji, istinitiji i više prožet Evanđeljem. Potrebno je jasno imenovati zlo, štititi ranjene i odgovorno se suprotstaviti nepravdi, ali bez prezira, glasina i samodopadne osude. Franjo nas uči da se Crkva najdublje obnavlja po ljudima koji mole, čine pokoru, služe, grade zajedništvo i vlastite darove stavljaju u službu drugih. Pitanje stoga nije samo što u Crkvi nije dobro, nego što Bog želi po meni unijeti u njezin život.
Ispit savjesti
Molim li redovito za Crkvu, papu, biskupe, svećenike, đakone, redovnike i laike koji nose odgovornost ili o njima uglavnom govorim kada uočim slabost? Jesam li prenosio neprovjerene tvrdnje, uživao u tuđem padu ili pod krinkom zabrinutosti sudjelovao u ogovaranju? Šutim li pred stvarnom nepravdom zato što se bojim posljedica, ili govorim bez ljubavi zato što želim nekoga poniziti? Doživljavam li zajednicu kao mjesto kojemu trebam služiti ili kao prostor koji mora zadovoljiti moje potrebe i potvrditi moje darove? Koje mi je sposobnosti Bog dao da njima izgrađujem župu ili zajednicu? Jesam li spreman učiniti ono što je potrebno i kada neću dobiti priznanje? Doprinosi li moja prisutnost u Crkvi većem zajedništvu, istini i svetosti?
Molitva
Gospodine Isuse Kriste, ti si Glava Crkve i izvor njezina života. Oprosti mi kada sam svojim riječima, propustima, ohološću ili ravnodušnošću ranjavao tvoje Tijelo. Očisti me od ogovaranja, prezira, lažne revnosti i želje da stojim iznad drugih. Daj mi hrabrosti zauzimati se za istinu, osobito za zaštitu slabih i ranjenih, ali uvijek u duhu ljubavi i odgovornosti. Pokaži mi gdje mogu služiti i što trebam promijeniti u sebi. Po zagovoru svetoga Franje učini me poniznim graditeljem zajedništva i vjernim suradnikom u obnovi tvoje Crkve. Amen.