PETI DAN - 29.09.
Dopustiti Raspetome da nas obnovi
Razmatranje
Moleći pred raspelom u napuštenoj crkvi svetoga Damjana, Franjo je čuo poziv: „Franjo, idi i popravi moju kuću koja se, kao što vidiš, ruši.“ Isprva je te riječi razumio doslovno i započeo popravljati crkvenu građevinu, ali mu se postupno otkrivalo da ga Krist poziva sudjelovati u obnovi svoje Crkve. Poziv nije primio u mnoštvu, nego pred Raspetim, u molitvi koja je dopustila da Krist najprije pogleda i zahvati njega. Franjo je mogao postati obnovitelj tek kada je pristao biti obnovljen.
Često jasno vidimo što bi se trebalo promijeniti u drugim ljudima, zajednici, Crkvi i društvu, a teško prepoznajemo ruševine u vlastitom srcu. Govorimo o tuđoj oholosti, dok ne primjećujemo svoju potrebu da uvijek budemo u pravu. Osuđujemo tuđu nevjernost, a opravdavamo vlastite kompromise. Želimo popravljati odnose, ali bez priznanja da smo i sami nekoga ranili. Kristov križ prekida takvu obmanu jer nam istodobno objavljuje ozbiljnost grijeha i beskrajnost Božje ljubavi. Pred Raspetim ne možemo tvrditi da grijeh nije važan, ali ne možemo ni zaključiti da za nas nema oproštenja.
Krist ne razotkriva našu ranu kako bi nas ponizio, nego kako bi je ozdravio. Njegov pogled ne niječe odgovornost, ali ne oduzima dostojanstvo. Pred križem smijemo prestati glumiti snagu, priznati vlastitu krivnju, ispovjediti grijeh i dopustiti da milosrđe obnovi ono što smo sami razorili. Ondje također učimo da ljubav nije samo osjećaj, nego predanje koje ponekad boli. Ne trebamo tražiti križeve niti svaku patnju proglašavati Božjom voljom, ali kada nas vjernost dobru nešto stoji, pozvani smo sjediniti svoju žrtvu s Kristovom ljubavlju.
Riječ svetoga Franje
„Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, ovdje i u svim crkvama tvojim po cijelome svijetu, i blagoslivljamo te, jer si po svome svetom križu otkupio svijet.“
(Oporuka svetoga Franje)
Kratko razmatranje
Franjo pred križem ne promatra samo ljudsku patnju, nego Kristovu ljubav koja se darovala za spasenje svijeta. Križ za njega nije znak poraza, nego mjesto otkupljenja. Zato se pred Raspetim klanja, zahvaljuje i dopušta da Kristova žrtva postane mjerilo njegove ljubavi. Čovjek koji se iskreno zaustavi pred križem više ne može olako govoriti o grijehu, ali ne može ni očajavati nad vlastitom slabošću. Križ istodobno pokazuje koliko je grijeh ozbiljan i koliko je Božja ljubav veća od njega.
Pred Raspetim smo pozvani prestati opravdavati sebe i optuživati druge. Ondje možemo priznati ono što je u nama ranjeno, neuredno i grešno, znajući da nas Krist ne razotkriva kako bi nas odbacio, nego kako bi nas obnovio. Franjo je poziv na obnovu Crkve primio pred raspelom svetoga Damjana. Time nam njegov život pokazuje da ne možemo autentično popravljati ono što je izvan nas ako najprije ne dopustimo Kristu da obnovi naše srce. Obnova obitelji, zajednice i Crkve započinje pokajanjem, primljenim oproštenjem i spremnošću da ljubimo i onda kada nas ljubav nešto stoji.
Ispit savjesti
Kada sam posljednji put ostao u tišini pred raspelom, bez mnoštva riječi i bez pokušaja da se opravdam? Koji grijeh, krivnju, ranu ili neurednu vezanost još skrivam od Krista, iako on već sve poznaje? Pristupam li redovito sakramentu pomirenja ili ga odgađam jer se bojim istine o sebi? Želim li da Bog prije svega promijeni ljude oko mene ili mu dopuštam da započne od mene? Jesam li spreman priznati osobi koju sam povrijedio da sam pogriješio i učiniti ono što mogu kako bih popravio štetu? Prihvaćam li žrtvu koju ljubav prema Bogu i bližnjemu trenutačno traži od mene ili bježim čim vjernost postane zahtjevna?
Molitva
Raspeti Gospodine Isuse, daj mi hrabrosti ostati pred tvojim pogledom i ne skrivati ono što u meni treba oproštenje i ozdravljenje. Sruši moje izgovore, ali me sačuvaj od očaja. Operi me svojom milošću, obnovi u meni čisto srce i pokaži mi što trebam ispraviti u svojim odnosima i postupcima. Ne dopusti mi da pokušavam obnavljati druge dok odbijam tvoje djelo u sebi. Sveti Franjo, pomozi mi da pod križem primim ljubav koja oprašta, mijenja i osposobljava za predanje. Amen.