OSMI DAN - 02.10.
Bratstvo s ljudima i svime stvorenim
Razmatranje
Franjina ljubav prema Kristu širila se u bratstvo sa svim ljudima i u zahvalno divljenje svemu što je Bog stvorio. Sunce, mjesec, zvijezde, voda, vatra i zemlja za njega nisu bili bezlični predmeti kojima čovjek može neograničeno gospodariti, nego stvorenja koja svojim postojanjem upućuju na Stvoritelja. Njegov govor o bratu Suncu, sestri Vodi i majci Zemlji nije bio panteizam ni poistovjećivanje prirode s Bogom, nego pjesnički izričaj duboke svijesti da sve što postoji prima život od istoga Stvoritelja. Enciklika Laudato si’ upravo se na Franjinu pjesmu oslanja kada zajednički dom opisuje kao sestru s kojom dijelimo život i majku koja nas hrani.
Čovjek nije vlasnik stvorenoga svijeta u apsolutnom smislu, nego njegov odgovorni čuvar. Kada prirodu promatramo samo kao sirovinu za potrošnju, zaboravljamo da neodgovorno ponašanje najviše pogađa siromašne, djecu i buduće naraštaje. Rasipanje hrane, vode i energije, nepotrebna kupnja, bacanje uporabljivih stvari i ravnodušnost prema onečišćenju nisu odvojeni od duhovnoga života. Oni otkrivaju jesmo li sposobni primati svijet kao dar ili ga koristimo kao da iza nas nitko ne dolazi.
Franjino bratstvo ipak ne završava brigom za prirodu. U središtu stvorenoga svijeta nalazi se čovjek stvoren na Božju sliku. Ne možemo tvrditi da volimo okoliš, a ostati ravnodušni prema nerođenom djetetu, bolesniku, starijoj osobi, siromahu, izbjeglici ili čovjeku kojemu je oduzeto dostojanstvo. Briga za zajednički dom i briga za čovjeka pripadaju istoj odgovornosti. Kršćanin ne štuje stvorenje, nego u njemu prepoznaje trag Stvoriteljeve mudrosti, zahvaljuje za njegove darove i koristi ih tako da život bude moguć i drugima.
Riječ svetoga Franje
„Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim stvorenjima svojim, osobito s gospodinom bratom Suncem, koje je dan i njime nas rasvjetljuješ. Ono je lijepo i sjajno u velikome sjaju; o tebi, Svevišnji, nosi znamenje.“
„Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri našoj, majci Zemlji, koja nas uzdržava i nama upravlja te proizvodi svakovrsne plodove, šareno cvijeće i travu.“
(Pjesma stvorova)
Kratko razmatranje
Franjo ne zaustavlja pogled na Suncu, vodi, zraku ili zemlji, nego se preko njihove ljepote uzdiže prema Stvoritelju. Stvorenja naziva braćom i sestrama zato što sva dolaze iz Božje ruke, ali ih ne poistovjećuje s Bogom. Ona nose njegov trag, govore o njegovoj mudrosti i pozivaju čovjeka na zahvalnost. Pjesma stvorova, jedan od najranijih književnih tekstova na talijanskom jeziku, nastala je u posljednjim godinama Franjina života, dok je bio teško bolestan i gotovo slijep. Njegova pohvala stvorenja stoga nije plod lagodnoga života, nego vjere koja i usred patnje prepoznaje dar.
Čovjek koji stvorenje prima kao dar neće se njime koristiti bez zahvalnosti i mjere. Neće rasipati hranu, vodu i dobra kao da mu sve bezuvjetno pripada. Franjina bliskost sa stvorenjem istodobno nas vraća čovjeku, jer posljedice pohlepe, rasipnosti i uništavanja najteže podnose siromašni. Hvaliti Boga zbog ljepote svijeta znači čuvati ono što nam je povjerio i koristiti se dobrima tako da ih mogu uživati i drugi. Bratstvo sa stvorenjima nije sentimentalni dodatak vjeri, nego konkretna odgovornost pred Stvoriteljem.
Ispit savjesti
Odnosim li se prema stvorenome svijetu kao prema Božjem daru ili kao prema nečemu čime mogu raspolagati bez mjere i odgovornosti? Rasipam li hranu, vodu, energiju, novac i predmete koji bi još mogli služiti? Kupujem li ono što mi nije potrebno zbog navike, taštine ili kratkotrajnoga zadovoljstva? Učim li članove svoje obitelji zahvalnosti i umjerenosti ili im svojim primjerom prenosim kulturu gomilanja i bacanja? Jesam li osjetljiv na povezanost između svoga načina života i patnje siromašnih? Divim li se ljepoti svijeta i zahvaljujem Bogu ili sam izgubio sposobnost zastati i prepoznati dar? Brinem li za prirodu, a zanemarujem čovjeka, ili govorim o dostojanstvu čovjeka dok neodgovorno uništavam prostor u kojemu živi?
Molitva
Stvoritelju neba i zemlje, zahvaljujem ti za svjetlost, vodu, zrak, zemlju, biljke, životinje i za svakoga čovjeka kojega si stvorio na svoju sliku. Oprosti mi za rasipnost, nezahvalnost i sebičnost. Nauči me služiti se tvojim darovima s mjerom, čuvati ih odgovorno i dijeliti ih pravedno. Ne dopusti da briga za stvari zasjeni čovjeka niti da govor o čovjeku postane izgovor za uništavanje njegova doma. Po zagovoru svetoga Franje učini me zahvalnim čuvarom stvorenja i istinskim bratom svakom čovjeku. Amen.