Autor i priređivač: Damir Zukan – kateheo.hr
Fotografija (Tijelo sv. Josipa Kupertinskog – Ossimo, Italija)
09.09. DO 17.09.
Za učenike, studente, ispite, životne odluke i pouzdanje u Boga
Uvod
Sveti Josip Kupertinski jedan je od onih svetaca čiji život na osobit način pokazuje kako Božja milost može djelovati upravo ondje gdje čovjek najviše osjeća vlastitu slabost. Njegova životna priča ne počinje uspjehom, ljudskim priznanjem ni izvanrednim sposobnostima. Počinje siromaštvom, teškoćama, nespretnošću, nerazumijevanjem i velikim poteškoćama u učenju. Upravo je zato tijekom stoljeća postao blizak učenicima, studentima i svima koji se nalaze pred ispitima, ali njegova poruka daleko nadilazi školske i akademske poteškoće. Njegov život govori svakome tko se ikada osjećao nedovoljno sposobnim, odbačenim, neshvaćenim ili obeshrabrenim vlastitim ograničenjima.
Josip je rođen 17. lipnja 1603. u Cupertinu, u Apuliji na jugu Italije. Njegov otac umro je prije njegova rođenja, a obitelj je živjela u teškim materijalnim prilikama. Već u mladosti pokazivao je snažnu sklonost molitvi, ali istodobno je imao poteškoća koje su ga činile neprikladnim prema uobičajenim ljudskim mjerilima. Bio je rastresen, nespretan i teško je učio. Njegov put prema redovničkom životu također nije bio jednostavan. Ipak, ono što je ljudima izgledalo kao prepreka nije bilo prepreka Bogu.
Nakon mnogih teškoća primljen je među franjevce konventualce. Put prema svećeništvu zahtijevao je od njega velik napor upravo zbog teškoća u učenju. Predaja o njegovim ispitima pridonijela je tomu da tijekom vremena postane osobitim zagovornikom studenata i onih koji polažu ispite. No bilo bi pogrešno njegov život svesti samo na priču o čudesnoj pomoći pri polaganju ispita. U središtu njegova života nije bio uspjeh, nego Bog.
Josip je postao čovjek duboke molitve. Njegova ljubav prema Kristu, osobito prema euharistiji, bila je toliko snažna da su njegov život pratila izvanredna mistična iskustva. Predaja i svjedočanstva o njegovu životu govore o zanosima i levitacijama tijekom molitve zbog kojih je postao poznat kao „leteći svetac“. Međutim, upravo je ta izvanrednost postala i njegov križ. Privlačio je mnoštvo ljudi, ali je istodobno bio izložen ispitivanju, ograničenjima, premještajima i dugim razdobljima skrivenoga života. Umjesto da se buni protiv Crkve, nastojao je ostati poslušan i ponizan.
Umro je 18. rujna 1663. u Osimu. Papa Benedikt XIV. proglasio ga je blaženim 1753., a papa Klement XIII. svetim 1767. Njegov se liturgijski spomendan slavi 18. rujna.
Njegov život ostavlja nam jednostavnu, ali snažnu poruku: čovjekova slabost nije posljednja riječ o njegovu životu. Bog može djelovati upravo ondje gdje se osjećamo najmanjima. Zato sv. Josip Kupertinski nije samo svetac kojemu se obraćamo kada trebamo položiti ispit. On je zagovornik čovjeka koji mora naučiti vjerovati da njegova vrijednost ne ovisi o tome koliko brzo uči, koliko postiže ili koliko ga drugi cijene.
Ova devetnica želi upravo tim putem voditi čovjeka: od iskustva vlastite slabosti prema pouzdanju u Boga.
Kako moliti devetnicu
Devetnica se moli devet uzastopnih dana. Kao priprava za blagdan sv. Josipa Kupertinskoga može se započeti 9. rujna i završiti 17. rujna, uoči njegova blagdana 18. rujna. Može se, međutim, moliti u bilo koje doba godine, osobito prije važnoga ispita, odluke, razgovora ili životnoga razdoblja u kojemu nam je potrebna ustrajnost i pouzdanje u Boga.
Na početku devetnice dobro je odrediti osobnu nakanu, ali je ne treba pretvoriti u zahtjev kojim Bogu određujemo što mora učiniti. Kršćanska molitva uvijek ostavlja prostor njegovoj volji. Zato možemo jasno izreći ono što želimo, a istodobno moliti za milost da prihvatimo put kojim nas Bog želi voditi.
Svaki dan započinje znakom križa i Riječju Božjom. Biblijski redak nije samo uvod u razmatranje. Dobro ga je pročitati polako, možda nekoliko puta, i dopustiti da jedna riječ ili rečenica ostane u srcu. Nakon toga slijedi razmatranje povezano s iskustvom sv. Josipa Kupertinskoga i našim vlastitim životom. Potom izričemo nakanu dana i osobnu nakanu te molimo predloženu molitvu, Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.
Najvažnije je ne moliti samo da se okolnosti promijene, nego dopustiti Bogu da tijekom ovih devet dana mijenja nas.
PRVI DAN - 09.09.
Kada se osjećaš neželjeno i odbačeno
Riječ Božja
„Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim.“ (Iz 43,4)
Prvoga dana devetnice svetom Josipu Kupertinskom ulazimo u jedno od najosjetljivijih mjesta njegova života: iskustvo odbačenosti i osjećaja da za njega kao da nema pravoga mjesta. Njegov život nije započeo u sigurnosti i bezbrižnosti. Rođen je 1603. godine u siromašnoj obitelji u talijanskom mjestu Cupertino, a njegov je otac umro prije njegova rođenja. Obitelj je ostala u teškim prilikama, opterećena siromaštvom i dugovima. Josip je odrastao kao dijete koje se teško uklapalo u očekivanja svoje okoline. Bio je rastresen, nespretan i spor u učenju te je često ostavljao dojam kao da je odsutan i izgubljen u vlastitim mislima. Ono što će Bog jednoga dana pretvoriti u život duboke molitve i svetosti, ljudi oko njega nisu odmah mogli prepoznati.
Postoje ljudi koji već vrlo rano počnu vjerovati da s njima nešto nije u redu. Ne mora im to nitko izravno reći. Dovoljno je da često osjete kako su drugi sposobniji, poželjniji, prihvaćeniji ili uspješniji. Dovoljno je nekoliko pogleda, uspoređivanja, odbijanja ili riječi izgovorenih u ljutnji da se duboko u čovjeku počne stvarati pitanje: „Jesam li ja uopće vrijedan ljubavi?“ Ako se takva iskustva ponavljaju, čovjek može početi graditi cijeli život pokušavajući dokazati da ipak vrijedi. Netko to čini uspjehom, netko radom, netko znanjem, netko ugađanjem drugima, a netko neprestanim traženjem potvrde i prihvaćanja. Iza svega može ostati isto skriveno pitanje: „Hoćeš li me voljeti ako budem dovoljno dobar?“
Život svetoga Josipa Kupertinskoga pokazuje nam nešto sasvim drugo. Bog nije čekao da Josip postane ono što su drugi smatrali uspješnim čovjekom kako bi ga zavolio. Bog je vidio vrijednost ondje gdje su ljudi vidjeli ograničenje. Vidio je mogućnost ondje gdje su drugi mogli vidjeti nesposobnost. Vidio je srce koje mu se može potpuno predati. Josipova svetost nije nastala zato što je jednoga dana prestao biti slab, nego zato što je postupno dopustio Bogu da upravo kroz njegovu slabost djeluje.
Možda zato na početku ove devetnice nije najvažnije pitati Boga što želimo od njega primiti. Prije toga potrebno je dopustiti Bogu da nam kaže tko smo za njega. Riječ proroka Izaije danas govori svakome od nas: „Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim.“ Bog ne kaže: bit ćeš mi dragocjen kada položiš ispit, kada uspiješ, kada se promijeniš, kada drugi priznaju tvoju vrijednost ili kada konačno postaneš čovjek kakav misliš da bi trebao biti. On kaže: „Dragocjen si.“ Prije uspjeha. Prije postignuća. Prije priznanja. Čak i usred slabosti.
To je osobito važno razumjeti kada molimo svetoga Josipa Kupertinskoga za uspjeh u učenju i na ispitima. Možemo moliti za dobar rezultat, sabranost, pamćenje, mudrost i uspjeh, ali naš rezultat nikada ne smije postati mjera naše vrijednosti. Možeš pasti ispit, a da nisi promašio život. Možeš doživjeti neuspjeh, a da nisi neuspješan čovjek. Možeš biti slabiji od drugih u jednom području, a da Bog upravo u tebi nosi dar koji još nitko nije prepoznao. Sveti Josip Kupertinski živi je podsjetnik da ljudska procjena nikada nije posljednja riječ nad čovjekovim životom.
Možda nosimo i dublju ranu od neuspjeha. Možda smo nekada bili neželjeni, napušteni ili odbačeni. Možda nismo dobili ljubav koju smo trebali dobiti od roditelja ili drugih važnih ljudi. Možda još uvijek živimo pokušavajući zaslužiti ljubav koju nekada nismo primili. Bog danas ne traži od nas da zaniječemo tu bol niti da se pravimo kako prošlost nije ostavila trag. Poziva nas da tu ranu donesemo njemu. Ono što ljudi nisu znali dati, ne određuje našu konačnu vrijednost. Ono što nam je nedostajalo govori o našoj povijesti, ali ne mora određivati našu budućnost.
Sveti Josip Kupertinski nije dopustio da posljednju riječ nad njegovim životom imaju siromaštvo, poteškoće, nespretnost, tuđe mišljenje ni njegova vlastita ograničenja. Posljednju je riječ prepustio Bogu. Upravo to možemo učiniti i mi. Možemo prestati živjeti samo iz pitanja što ljudi misle o nama i početi pitati kako nas vidi Bog. A njegov odgovor već poznajemo: „Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim.“
Prvoga dana devetnice zato ne donosimo Bogu samo svoju nakanu. Donosimo mu sebe. Donosimo mu dijete koje smo nekada bili, trenutke u kojima smo bili povrijeđeni, riječi koje još uvijek pamtimo, usporedbe koje su nas boljеле, neuspjehe kojih se sramimo i strah da možda nikada nećemo biti dovoljno dobri. Sve to stavljamo pred Boga i dopuštamo mu da njegova riječ bude snažnija od riječi koje su nas ranile.
Nakana
Sveti Josipe Kupertinski, danas ti povjeravamo svako neželjeno i odbačeno dijete, sve koji su odrasli bez sigurnosti ljubavi, one koji su bili ismijavani zbog svojih slabosti, učenike i studente koji vjeruju da nisu dovoljno sposobni te svakoga tko svoju vrijednost pokušava dokazati uspjehom i tuđim prihvaćanjem. Zagovaraj nas da možemo prihvatiti istinu da naše dostojanstvo ne određuje mišljenje ljudi, nego ljubav Boga koji nas je pozvao u život.
- Danas ti posebno predajem svoju osobnu nakanu: (izreci svoju nakanu).
Molitva
Sveti Josipe Kupertinski, ti koji si poznavao iskustvo siromaštva, slabosti, nerazumijevanja i ljudskoga odbacivanja, budi danas blizu svima koji misle da nisu dovoljno dobri. Zagovaraj me pred Gospodinom ondje gdje još uvijek pokušavam zaslužiti ljubav, dokazati svoju vrijednost ili postati netko drugi kako bih bio prihvaćen. Pomozi mi oprostiti onima koji nisu znali prepoznati moju vrijednost i oslobodi moje srce od potrebe da čitav život živim prema njihovim procjenama.
Isuse, danas ti donosim svaku riječ koja me povrijedila, svako odbacivanje koje pamtim, svaki neuspjeh zbog kojega sam posumnjao u sebe i svaki trenutak u kojem sam pomislio da bi bilo bolje da sam drukčiji. Uđi svojom ljubavlju upravo u ta mjesta. Nauči me gledati sebe tvojim očima.
Ako uspijem, sačuvaj me od toga da svoju vrijednost gradim na uspjehu. Ako ne uspijem, sačuvaj me od toga da svoj neuspjeh pretvorim u presudu nad sobom. Ako me ljudi prihvate, nauči me zahvalnosti. Ako me odbace, podsjeti me komu pripadam. Daj da moja sigurnost sve manje ovisi o tome što drugi govore o meni, a sve više o tvojoj riječi: „Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim.“
Sveti Josipe Kupertinski, izmoli mi milost da svoju slabost ne skrivam od Boga, nego da mu je predam. Neka ono čega se danas sramim jednoga dana postane mjesto na kojemu ću najjasnije prepoznati koliko je velika njegova milost.
Sveti Josipe Kupertinski, zaštitniče učenika i studenata, moli za nas.
Sveti Josipe Kupertinski, prijatelju malenih i slabih, moli za nas.
Sveti Josipe Kupertinski, zagovorniče onih koji se osjećaju odbačeno, moli za nas.
Sveti Josipe Kupertinski, učitelju poniznosti i pouzdanja, moli za nas.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu…
Sveti Josipe Kupertinski, moli za nas da u svojim slabostima ne izgubimo nadu, u neuspjesima ne izgubimo svijest o vlastitoj vrijednosti, a u traženju ljudskoga prihvaćanja nikada ne zaboravimo da smo već pronađeni, poznati i ljubljeni od Boga. Amen.
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
DRUGI DAN - 10.09.
Kada misliš da nisi dovoljno dobar
Riječ Božja
„Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.“ (2 Kor 12,9)
Život svetoga Josipa Kupertinskoga snažno svjedoči da Bog ne mjeri čovjeka mjerilima kojima ga često mjere ljudi. Josip nije pripadao onima kojima je sve išlo lako. Imao je velikih poteškoća s učenjem, teško se koncentrirao i zbog svojih je ograničenja često nailazio na nerazumijevanje. Ono što je drugima izgledalo jednostavno, njemu je zahtijevalo velik napor. Upravo zato njegova svetost nosi posebnu poruku svima koji se osjećaju manje sposobnima, sporijima, nedovoljno obrazovanima ili nesigurnima u vlastite darove.
Jedna od najopasnijih laži koju čovjek može prihvatiti jest misao da njegova vrijednost ovisi o njegovoj sposobnosti. Kada se uspoređujemo s drugima, lako primjećujemo ono što oni mogu, a mi ne možemo. Netko brže uči, netko bolje govori, netko je uspješniji, sigurniji ili talentiraniji. Tada se može roditi pitanje: „Što sa mnom nije u redu?“ Sveti Josip odgovara svojim životom: slabost nije dokaz da Bog nema plan s tobom.
Bog nije čekao da Josip postane savršen kako bi ga mogao upotrijebiti. Djelovao je upravo kroz njegovu krhkost. To ne znači da Josip nije morao učiti, raditi i ulagati napor. Naprotiv, morao je činiti ono što je bilo u njegovoj moći. Ali ondje gdje njegove mogućnosti više nisu dosezale, učio se pouzdanju.
Danas zato pred Boga donosimo sve svoje osjećaje manje vrijednosti. Donosimo mu područja u kojima se uspoređujemo s drugima, neuspjehe kojih se sramimo i riječi koje su nam govorile da nikada nećemo uspjeti. Bog ne traži da budemo netko drugi. Traži da mu predamo ono što jesmo kako bi njegova milost mogla djelovati upravo u našem stvarnom životu.
Nakana: Sveti Josipe Kupertinski, zagovaraj učenike i studente kojima je teško učiti, one koji se pripremaju za ispite, ljude koji sumnjaju u svoje sposobnosti i sve koji su zbog svojih ograničenja izgubili pouzdanje u sebe. Posebno ti danas predajem svoju nakanu: (izreci nakanu).
Molitva: Sveti Josipe Kupertinski, ti koji poznaješ teškoću učenja i strah pred vlastitim ograničenjima, izmoli mi ustrajnost da učinim ono što mogu i poniznost da ono što ne mogu predam Bogu. Oslobodi me uspoređivanja i straha od neuspjeha. Neka moja slabost ne postane razlog odustajanja, nego mjesto susreta s Božjom milošću. Amen.
- Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
TREĆI DAN - 11.09.
Kada ti se vrata zatvore
Riječ Božja
„Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube.“ (Rim 8,28)
U životu svetoga Josipa Kupertinskoga nije nedostajalo zatvorenih vrata. Njegov put prema redovničkom životu nije bio jednostavan ni pravocrtan. Doživljavao je odbijanja, nerazumijevanje i vlastitu nespretnost. Mogao je zaključiti da za njega nema mjesta. Ipak, ono što je izgledalo kao niz neuspjeha postupno je postalo put kojim ga je Bog vodio.
Postoje razdoblja života kada ne razumijemo zašto nam Bog dopušta zatvorena vrata. Molili smo, pokušali, dali najbolje od sebe, a ipak se nešto nije ostvarilo. Tada možemo zaključiti da nas Bog ne čuje ili da smo pogriješili. Ali zatvorena vrata nisu uvijek Božje odbacivanje. Ponekad su zaštita, ponekad preusmjeravanje, a ponekad priprava za nešto što još ne možemo vidjeti.
Sveti Josip nas uči da ne donosimo konačne zaključke usred puta. Ono što danas izgleda kao poraz možda će tek poslije dobiti svoje značenje. Vjera ne znači razumjeti sve što se događa. Vjera znači ostati s Bogom i kada još ne razumijemo.
Nakana: Danas molimo za sve kojima su se zatvorila vrata posla, studija, zvanja, odnosa ili životnoga plana te za one koji više ne znaju kojim putem krenuti. Sveti Josipe, predajem ti i svoju nakanu: (izreci nakanu).
Molitva: Sveti Josipe Kupertinski, kada se preda mnom zatvore vrata, sačuvaj me od očaja. Izmoli mi strpljenje da ne pokušavam silom otvoriti ono što Bog ne želi i hrabrost da zakoračim kroz vrata koja mi On otvara. Nauči me vjerovati da Bog vidi cijeli put onda kada ja vidim samo sljedeći korak. Amen.
- Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
ČETVRTI DAN - 12.09.
Ustraj kada je teško
Riječ Božja
„Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4,13)
Svetost svetoga Josipa Kupertinskoga nije nastala bez borbe. Iza izvanrednih događaja po kojima je poslije postao poznat stajao je čovjek koji je morao učiti ustrajnosti u običnim stvarima. Bog ga nije oslobodio svakoga napora. Vodio ga je putem na kojemu je morao ponovno ustajati, prihvaćati vlastite granice i nastavljati ondje gdje bi bilo jednostavnije odustati.
Često očekujemo da će nam Božja pomoć ukloniti teškoću. Međutim, Bog nam ponekad ne uklanja teret, nego daje snagu da ga nosimo. Ne uklanja uvijek ispit, nego nas vodi kroz njega. Ne uklanja svaku nesigurnost, nego nas uči djelovati i dok je osjećamo.
Ustrajnost se ne sastoji u tome da nikada ne osjetimo umor. Ustrajati znači ne dopustiti da umor donese konačnu odluku umjesto nas. Možemo stati, odmoriti se, ponovno razlučiti svoj put i zatražiti pomoć, ali ne moramo zaključiti da je sve izgubljeno samo zato što je teško.
Nakana: Molimo za sve koji su umorni od dugotrajne borbe, za učenike i studente pred teškim ispitima, za nezaposlene, za obitelji u kušnjama i za one koji su pred odustajanjem. (Izreci svoju nakanu.)
Molitva: Sveti Josipe Kupertinski, izmoli mi milost ustrajnosti. Kada sam umoran, pomozi mi učiniti sljedeći korak. Kada padnem, pomozi mi ustati. Kada ne vidim plod svojega truda, sačuvaj moje srce od obeshrabrenja. Neka moja snaga ne bude samo u meni, nego u Kristu koji me jača. Amen.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu…
PETI DAN - 13.09.
Pred ispitom i važnom odlukom
Riječ Božja
„Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga.“ (Jak 1,5)
Upravo je po zagovoru za učenike i studente sveti Josip Kupertinski danas poznat diljem svijeta. Njegove teškoće s učenjem čine njegovu blizinu osobito razumljivom onima koji poznaju tremu pred ispitom, strah da će zaboraviti naučeno ili osjećaj da nisu dovoljno pripremljeni.
Molitva pred ispitom nije zamjena za učenje. Ona nas oslobađa iluzije da sve ovisi samo o nama. Čovjek treba učiti, pripremati se, organizirati vrijeme i odgovorno koristiti svoje sposobnosti, ali nakon što učini što može, smije reći: „Gospodine, sada ovo predajem tebi.“
Postoje i životni ispiti za koje nema udžbenika. Moramo donijeti odluku, prihvatiti odgovornost ili zakoračiti u nešto nepoznato. Tada nam nije potrebno samo znanje nego mudrost. Znanje nam govori što znamo; mudrost nam pomaže razumjeti što s tim znanjem trebamo učiniti.
Nakana: Sveti Josipe Kupertinski, danas ti posebno povjeravamo učenike i studente, maturante, one koji polažu prijamne, stručne i druge ispite te sve koji se nalaze pred važnim životnim odlukama. (Izreci svoju nakanu.)
Molitva: Sveti Josipe Kupertinski, zagovaraj me pred Gospodinom. Izmoli mi bistar um, sabranost, dobro pamćenje i mir srca. Pomozi mi učiniti sve što je u mojoj moći, a zatim rezultat predati Bogu. Sačuvaj me od straha koji paralizira i od oholosti koja misli da sve može sama. Duše Sveti, prosvijetli moj razum i vodi moje odluke. Amen.
Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
ŠESTI DAN - 14.09.
Poniznost kada dođe uspjeh
Riječ Božja
„Tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.“ (Mt 23,12)
Josip Kupertinski postao je poznat zbog izvanrednih mističnih iskustava, osobito zanosa tijekom molitve. Ljudi su ga tražili, govorili o njemu i željeli ga vidjeti. Upravo je tada postojala druga vrsta kušnje: ne više kušnja neuspjeha, nego uspjeha i ljudskoga divljenja.
Čovjek se može udaljiti od Boga ne samo kada mu je teško nego i kada mu sve ide dobro. Neuspjeh nas može baciti u očaj, ali uspjeh nas može uvjeriti da više nikoga ne trebamo. Zato je poniznost čuvarica dara. Ona ne znači poricati ono dobro što nam je Bog dao. Poniznost znači znati odakle dar dolazi i komu treba služiti.
Kada nam Bog nešto povjeri, pitanje nije samo koliko ćemo postići, nego kakvi ćemo ljudi postati dok to postižemo. Ako zbog uspjeha postajemo tvrđi, oholiji i manje osjetljivi za druge, izgubili smo nešto važnije od samoga uspjeha.
Nakana: Molimo za poniznost u uspjehu, za sve kojima je povjerena odgovornost, vlast, znanje, služba ili duhovni darovi te za milost da nikada Božje darove ne pripisujemo sebi. (Izreci svoju nakanu.)
Molitva: Sveti Josipe Kupertinski, čuvaj moje srce kada mi ljudi plješću i kada me hvale. Nauči me zahvaliti Bogu za svaki dar bez lažne poniznosti, ali i bez prisvajanja njegove slave. Neka svaki dar koji primim postane sredstvo služenja drugima. Amen.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu…
SEDMI DAN - 15.09.
Kada te drugi ne razumiju
Riječ Božja
„Gospodin je blizu onima koji su skršena srca.“ (Ps 34,19)
Sveti Josip Kupertinski poznavao je i iskustvo nerazumijevanja. Njegova neobična mistična iskustva izazivala su pozornost, ali i sumnju. Zbog svega što se oko njega događalo bio je podvrgnut provjerama, ograničenjima i premještajima. To je za njega značilo prihvatiti da neće svi razumjeti ono što se događa u njegovu životu.
Jedna od najtežih kušnji nastaje kada znamo da nismo imali lošu namjeru, a ipak smo pogrešno shvaćeni. U nama se tada javlja snažna potreba da se opravdamo, objasnimo i dokažemo svoju istinu. Ponekad je potrebno govoriti i braniti istinu. Ali postoje trenuci kada smo nakon svega izrečenoga pozvani prepustiti Bogu ono što više ne možemo promijeniti.
Sveti Josip nas uči slobodi od potrebe da nas svi razumiju. Ne moramo svaku bitku dobiti niti svakoga uvjeriti u svoju ispravnost. Važno je pred Bogom ostati u istini.
Nakana: Molimo za nepravedno optužene, pogrešno shvaćene, odbačene i one čiji je dobar glas narušen. Molimo i za milost da sami ne sudimo drugima bez poznavanja istine. (Izreci svoju nakanu.)
Molitva: Sveti Josipe Kupertinski, kada me drugi ne razumiju, čuvaj me od gorčine. Kada sam nepravedno osuđen, sačuvaj me od osvete. Daj mi mudrost da govorim kada trebam govoriti i poniznost da šutim kada više nema smisla opravdavati se. Neka mi bude važnije ostati vjeran Bogu nego pobijediti u očima ljudi. Amen.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu…
OSMI DAN - 16.09.
Potpuno pouzdanje u Boga
Riječ Božja
„Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.“ (1 Pt 5,7)
Kako se približavamo završetku devetnice, dolazimo do srca duhovnosti svetoga Josipa Kupertinskoga: jednostavnoga i dubokoga pouzdanja u Boga. Pouzdanje ne znači da će se sve dogoditi upravo onako kako smo zamislili. Ono znači vjerovati da naš život ostaje u Božjim rukama i onda kada se događaji ne razvijaju prema našim planovima.
Možemo moliti devetnicu noseći vrlo konkretnu nakanu. Možda je riječ o ispitu, poslu, obitelji, zvanju ili odluci. Dobro je moliti konkretno. Isus nas poziva da molimo. Ali postoji još dublja molitva koja se rađa kada nakon svega možemo reći: „Gospodine, ovo želim i za ovo te molim, ali iznad svega želim tvoju volju.“
To nije odustajanje. To je povjerenje. Predajemo Bogu ono što ne možemo kontrolirati i prestajemo svoju sigurnost graditi na tome hoće li se ostvariti samo jedan mogući ishod.
Nakana: Danas Gospodinu predajemo svoje najveće brige, ono što pokušavamo kontrolirati i ono čega se najviše bojimo izgubiti. (Izreci svoju nakanu.)
Molitva: Sveti Josipe Kupertinski, nauči me pouzdanju koje ne ovisi o okolnostima. Zagovaraj me da mogu odgovorno učiniti ono što je do mene, a zatim Bogu prepustiti ono što nije. Isuse, predajem ti svoje planove, strahove, budućnost i ovu nakanu zbog koje molim devetnicu. Ako mi podariš ono što tražim, daj mi zahvalno srce. Ako me povedeš drugim putem, daj mi srce koje će ti i tada vjerovati. Amen.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu…
DEVETI DAN - 17.09.
Neka moj život postane hvala Bogu
Riječ Božja
„Što god činite, sve na slavu Božju činite.“ (1 Kor 10,31)
Posljednjega dana devetnice više ne gledamo samo ono što želimo primiti od Boga. Vrijeme je da se zapitamo što ćemo učiniti s onim što smo primili. Sveti Josip Kupertinski nije postao svet zato što su se uz njega vezivali izvanredni događaji. Svetost njegova života nalazila se dublje: u ljubavi prema Bogu, jednostavnosti, poniznosti, poslušnosti i sve većoj čežnji da čitav život pripadne Gospodinu.
Možda smo ovu devetnicu započeli noseći jednu veliku potrebu. Devet dana govorili smo Bogu što nam treba. Danas možemo učiniti nešto još dublje: dati Bogu sebe. Jer najveći plod molitve nije samo promjena okolnosti. Molitva postupno mijenja čovjeka koji moli.
Ako smo molili za ispit, neka znanje koje steknemo služi dobru. Ako smo molili za posao, neka naš rad bude pošten i koristan drugima. Ako smo molili za ozdravljenje odnosa, neka nam darovana milost pomogne da i sami postanemo ljudi pomirenja. Ako smo molili za otvorena vrata, neka ono što pronađemo iza njih ne bude samo naš uspjeh nego prostor služenja.
Sveti Josip Kupertinski osobito nas podsjeća da Bog može učiniti nešto veliko upravo s čovjekom koji se smatra malenim. Na početku devetnice gledali smo dijete obilježeno teškoćama i odbacivanjem. Potom čovjeka koji se borio s učenjem, vlastitim ograničenjima i zatvorenim vratima. Na kraju pred nama stoji svetac. Između toga početka i kraja nalazi se tajna milosti: čovjek koji se iznova davao Bogu i Bog koji nije odustao od čovjeka.
Možda zato posljednje pitanje ove devetnice nije: „Hoće li mi Bog dati ono što sam tražio?“ Dublje pitanje glasi: „Gospodine, što želiš učiniti sa mnom?“
Danas zahvalimo i prije nego što vidimo konačan odgovor. Zahvalnost nije tvrdnja da će se dogoditi sve što želimo. Zahvalnost je ispovijest da je Bog bio s nama, da nas nije napustio i da naš život ostaje u njegovim rukama.
Nakana: Sveti Josipe Kupertinski, posljednjega dana ove devetnice ponovno ti povjeravam nakanu zbog koje sam započeo ovaj molitveni hod. Zagovaraj me pred Gospodinom ako je ono što tražim na moje dobro i u skladu s njegovom voljom. Ali iznad svega izmoli mi milost da pripadam Bogu i da svojim životom proslavljam njega. (Izreci svoju nakanu.)
Molitva: Sveti Josipe Kupertinski, hvala ti što si me pratio kroz ove dane molitve. Ti koji si u vlastitoj slabosti otkrio veličinu Božje milosti, izmoli mi srce potpuno otvoreno Gospodinu. Kada uspijem, sačuvaj me poniznim. Kada ne uspijem, sačuvaj me od očaja. Kada znam kojim putem trebam krenuti, daj mi hrabrosti. Kada ne znam, nauči me čekati. Kada molim, nauči me vjerovati. Kada primim, nauči me zahvaljivati.
Gospodine Isuse, danas ti ponovno predajem svoju nakanu, ali ti predajem i sebe. Moj razum i moje sposobnosti, moje uspjehe i neuspjehe, prošlost koju ne mogu promijeniti i budućnost koju još ne poznajem. Uzmi ono što jesam i vodi me putem kojim mogu postati ono za što si me stvorio.
Neka moje znanje služi istini, moj rad dobru, moji darovi drugima, moje slabosti tvojoj milosti, a cijeli moj život tvojoj slavi.
Sveti Josipe Kupertinski, zaštitniče učenika i studenata, moli za nas.
Sveti Josipe Kupertinski, zagovorniče onih koji se boje neuspjeha, moli za nas.
Sveti Josipe Kupertinski, učitelju poniznosti i pouzdanja, moli za nas.
Sveti Josipe Kupertinski, vjerni prijatelju Kristov, moli za nas.
- Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu…
Sveti Josipe Kupertinski, moli za nas da u svojim slabostima ne izgubimo nadu, u svojim uspjesima ne izgubimo poniznost, a u svim okolnostima života ne izgubimo Boga. Amen.
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Litanije sv. Josipu Kupertinskom
Gospodine, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.
Sveta Marijo, moli za nas.
Sveti Josipe, zaručniče Blažene Djevice Marije, moli za nas.
Sveti Franjo Asiški, moli za nas.
Sveti Josipe Kupertinski, moli za nas.
Sveti Josipe, zaljubljeniče u Boga, moli za nas.
Sveti Josipe, čovječe duboke molitve, moli za nas.
Sveti Josipe, prijatelju malenih i slabih, moli za nas.
Sveti Josipe, primjeru poniznosti, moli za nas.
Sveti Josipe, primjeru jednostavnosti, moli za nas.
Sveti Josipe, primjeru ustrajnosti, moli za nas.
Sveti Josipe, vjeran u kušnjama, moli za nas.
Sveti Josipe, strpljiv u nerazumijevanju, moli za nas.
Sveti Josipe, ponizan u uspjehu, moli za nas.
Sveti Josipe, poslušan u teškoćama, moli za nas.
Sveti Josipe, potpuno predan Božjoj volji, moli za nas.
Sveti Josipe, ljubitelju Presvete Euharistije, moli za nas.
Sveti Josipe, gorljiv u ljubavi prema Kristu, moli za nas.
Sveti Josipe, ispunjen čežnjom za nebom, moli za nas.
Sveti Josipe, zagovorniče obeshrabrenih, moli za nas.
Sveti Josipe, utjeho onih koji sumnjaju u sebe, moli za nas.
Sveti Josipe, zagovorniče učenika, moli za nas.
Sveti Josipe, zaštitniče studenata, moli za nas.
Sveti Josipe, pomoćniče onih koji teško uče, moli za nas.
Sveti Josipe, zagovorniče onih koji polažu ispite, moli za nas.
Sveti Josipe, pomoćniče pred važnim odlukama, moli za nas.
Sveti Josipe, učitelju pouzdanja u Božju providnost, moli za nas.
Sveti Josipe, svjedoče da Bog djeluje u ljudskoj slabosti, moli za nas.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.
Moli za nas, sveti Josipe Kupertinski,
da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se.
Bože, koji si u svetom Josipu Kupertinskom pokazao da svoju snagu možeš očitovati upravo u ljudskoj slabosti, daj nam po njegovu zagovoru ponizno srce, ustrajnost u teškoćama i potpuno pouzdanje u tvoju providnost. Prosvijetli naš razum, vodi naše odluke i daj da znanje i sposobnosti koje smo primili ne koristimo samo za vlastiti uspjeh, nego za tvoju slavu i dobro ljudi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Molitva učenika i studenta
Sveti Josipe Kupertinski, danas ti povjeravam svoje učenje, svoje sposobnosti i svoja ograničenja. Ti dobro poznaješ koliko čovjeka može opteretiti osjećaj da ne može zapamtiti dovoljno, da nije dovoljno pripremljen ili da drugi napreduju brže od njega. Zato te molim: budi mi zagovornik pred Gospodinom.
Izmoli mi sabranost kada učim, jasnoću kada razmišljam, dobro pamćenje onoga što sam naučio i sposobnost da svoje znanje jasno izrazim. Pomozi mi dobro koristiti vrijeme koje mi je darovano. Oslobodi me od lijenosti, rastresenosti i odgađanja, ali i od pretjeranoga straha koji mi oduzima mir.
Kada vidim koliko još ne znam, nauči me poniznosti. Kada nešto dobro naučim i postignem uspjeh, sačuvaj me od oholosti. Kada pogriješim ili ne uspijem, ne dopusti da jedan rezultat pretvorim u presudu o svojoj vrijednosti.
Duše Sveti, prosvijetli moj razum. Daj mi mudrost da znanje ne skupljam samo radi ocjena, diploma, položaja ili priznanja, nego kako bih njime mogao služiti istini i ljudima.
Sveti Josipe Kupertinski, prati me u učenju i zagovaraj me pred Bogom. Amen.
Molitva pred ispit
Gospodine Isuse, učinio sam ono što sam mogao i sada predajem tebi ono što više nije u mojim rukama. Ti poznaješ moj trud, ali poznaješ i moje slabosti. Znaš što sam naučio i što nisam uspio naučiti. Znaš moj strah, napetost i želju da uspijem.
Po zagovoru svetoga Josipa Kupertinskoga podari mi mir. Sačuvaj me od panike i straha koji mi onemogućuju koristiti ono što znam. Prosvijetli moj razum da dobro razumijem pitanja, pomozi mi prisjetiti se onoga što sam učio i daj mi jasnoću da svoje znanje dobro izrazim.
Ne molim te da moj uspjeh bude plod nečega što nisam učinio, nego da svojim blagoslovom pratiš trud koji sam uložio. A ako rezultat ne bude onakav kakav želim, daj mi snage prihvatiti ga, naučiti ono što trebam naučiti i ponovno krenuti.
Sveti Josipe Kupertinski, zagovaraj me.
Duše Sveti, prosvijetli me.
Isuse, uzdam se u tebe. Amen.
Molitva roditelja za dijete koje uči i polaže ispite
Gospodine, danas ti predajem svoje dijete. Ti ga poznaješ bolje nego ja. Poznaješ njegove sposobnosti i slabosti, njegove želje, strahove i pitanja koja možda nikome ne govori.
Daj mi mudrost da mu budem potpora, a ne dodatni teret. Sačuvaj me od uspoređivanja s drugima i od toga da njegovu vrijednost mjerim ocjenama i uspjesima. Pomozi mi razlikovati kada ga trebam potaknuti na veći trud, a kada mu jednostavno trebam reći da vjerujem u njega.
Sveti Josipe Kupertinski, ti koji si poznavao teškoće učenja i ljudskoga nerazumijevanja, zagovaraj moje dijete. Izmoli mu sabranost, ustrajnost i mir. A iznad svega izmoli mu da kroz svoje obrazovanje ne izgubi ono najvažnije: dobro srce, istinu, vjeru i svijest da je njegova vrijednost mnogo veća od svakoga rezultata.
Gospodine, vodi njegovo obrazovanje i njegov život putem koji si za njega pripravio. Amen.
Završna molitva devetnice
Sveti Josipe Kupertinski, na završetku ovoga devetodnevnog hoda zahvaljujem Bogu za tvoj život. U tvojoj slabosti pokazao je svoju snagu, u tvojim ograničenjima otvorio put milosti, a kroz tvoju jednostavnost pokazao da svetost nije pridržana samo snažnima, sposobnima i uspješnima.
Po tvojem zagovoru ponovno predajem Gospodinu nakanu zbog koje sam započeo ovu devetnicu.
- (U tišini izreci nakanu.)
Gospodine, ako je ono što tražim za moje dobro, otvori vrata. Ako nije, daj mi snage prihvatiti zatvorena vrata. Ako trebam čekati, daj mi strpljenje. Ako trebam djelovati, daj mi hrabrost. Ako trebam nešto promijeniti, pokaži mi što. Ako sam učinio sve što sam mogao, nauči me prestati se bojati i početi vjerovati.
Ne želim da plod ove devetnice bude samo ispunjena nakana. Želim ti biti bliže. Neka me ono za što sam molio dovede k tebi, a ne udalji od tebe.
Sveti Josipe Kupertinski, ostani zagovornik učenika i studenata, onih koji teško uče, onih koji se boje ispita, ljudi koji se osjećaju manje vrijednima, svih pred kojima su se zatvorila vrata i svakoga tko treba ponovno povjerovati da Bog može učiniti nešto lijepo i s njegovim slabostima.
Sveti Josipe Kupertinski, moli za nas. Amen.