03.10. do 11.10.
Devetnica za mlade, devetnica za sve …
Devet razmatranja tema koje su svetom Carlu bile aktualne
Ne čekaj da postaneš netko drugi — Bog te zove danas
PRVI DAN - 03.10.
Daj Bogu prvo mjesto
Možda ti dan počinje tako da, prije nego što uopće osvijestiš kako si, već provjeravaš poruke i gledaš što se događa drugima. Netko nešto očekuje od tebe, nešto moraš završiti, negdje trebaš stići, a u svemu tome lako izgubiš dodir sa sobom. Možeš biti stalno dostupan, a ipak se osjećati kao da te nitko stvarno ne poznaje. Možeš imati ispunjen raspored, a u sebi nositi prazninu koju ne uspijevaš objasniti. Dati Bogu prvo mjesto znači otvoriti mu upravo taj stvarni život, sa svim njegovim obvezama i neriješenim pitanjima, i dopustiti da njegovo prijateljstvo polako oblikuje način na koji živiš. U Carlovu životu prijateljstvo s Bogom bilo je središte iz kojega su rasli njegovi svakodnevni izbori.
Prvo mjesto najbolje se vidi u onome čemu se vraćaš kada trebaš donijeti odluku. Ako ti je najvažnije što će drugi misliti, lako ćeš pristati na nešto što te iznutra povređuje samo da ostaneš prihvaćen. Ako ti je uspjeh jedino mjerilo, svaki će ti neuspjeh izgledati kao dokaz da ne vrijediš. Kada svoje srce počneš oslanjati na Boga, postupno otkrivaš slobodu u kojoj možeš ozbiljno shvaćati školu, prijateljstva i budućnost, a da od njih ne tražiš da ti daju ono što samo Bog može dati: sigurnost da si ljubljen i kada nemaš ništa posebno pokazati. Ta se sloboda uči kroz odnos, kroz vrijeme provedeno s Isusom i kroz iskrenost kojom mu dopuštaš da dotakne ono što obično skrivaš.
Zato danas pronađi nekoliko minuta u kojima nećeš pokušavati ostaviti dobar dojam ni pred Bogom. Reci mu kako ti je, čak i ako je jedino što možeš izgovoriti: „Umoran sam i ne znam odakle krenuti.” Ostani uz njega dovoljno dugo da molitva postane susret, a zatim ga ponesi u ono što te čeka. Prije odgovora koji bi mogao povrijediti nekoga zastani i pitaj se možeš li odgovoriti s više ljubavi. Kada osjetiš pritisak da se dokazuješ, prisjeti se da već imaš svoje mjesto u Božjem srcu. Tako prvo mjesto za Boga počinje mijenjati cijeli dan, jer iz njegova pogleda na tebe polako učiš gledati sebe i druge.
Isuse, moj je život često pun svega, a tebi ostavljam ono malo vremena koje preostane. Po zagovoru svetoga Carla pomozi mi da ti otvorim svoje srce i dopustim da moje odluke rastu iz prijateljstva s tobom. Nauči me živjeti iz tvoje ljubavi, osobito onda kada me tuđa očekivanja odvuku od onoga što je dobro. Amen.
DRUGI DAN - 04.10.
Euharistija: susret koji te hrani
Postoje umori koje ni cijela noć sna ne uspije ukloniti. Umoriš se od dokazivanja, od odnosa u kojima stalno paziš što ćeš reći, od pokušaja da izgledaš dobro dok se u sebi osjećaš izgubljeno. Tada ti treba netko pred kim smiješ prestati glumiti. Carlo je takav oslonac pronalazio u Isusu prisutnom u Euharistiji; sveta misa i, kada je mogao, euharistijsko klanjanje oblikovali su njegov život. U tom susretu i ti možeš donijeti ono što ti je teško nositi, bez potrebe da najprije sve posložiš i postaneš bolji.
Možda ti se misa ponekad čini dalekom od svega što proživljavaš. Riječi prolaze, misli odlutaju, a ti se pitaš događa li se uopće nešto važno. Ipak, Isusova prisutnost ne ovisi o tome koliko si toga osjetio. U Euharistiji on ti daruje sebe, svoju ljubav koja je prošla kroz križ i pobijedila smrt. Prilazi ti ondje gdje ti vlastita snaga postaje premala i poziva te da mu povjeriš svoj život. To znači da na misu možeš donijeti i svoju rastresenost, svoje sumnje i odnose koje ne znaš popraviti, dopuštajući da ih njegova riječ rasvijetli i da njegovo darivanje postupno odgoji tvoje srce.
Primiti Krista znači pristati da njegov način ljubavi uđe u tvoju svakodnevicu. Onaj kojega susrećeš na oltaru vodi te prema osobi koju si jučer ignorirao, prema roditelju s kojim teško razgovaraš, prema prijatelju kojemu treba strpljenje. Euharistijsko prijateljstvo raste kada mu dopustiš da promijeni tvoje ponašanje, čak i kroz sasvim mali korak. Zato sljedeći put prije mise izgovori: „Isuse, želim te susresti.” Slušaj njegovu riječ kao riječ upućenu tebi, a nakon pričesti, kada je primaš, ostani nekoliko trenutaka u zahvalnosti. Dopusti da te njegova blizina prati i kada izađeš iz crkve, jer ljubav koju primaš traži prostor u kojemu ćeš je darovati.
Isuse, prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu, nauči me dolaziti k tebi otvorena srca. Po zagovoru svetoga Carla produbi moju vjeru u tvoju prisutnost i pomozi mi da ljubav koju primam u Euharistiji postane vidljiva u načinu na koji postupam s ljudima. Amen.
TREĆI DAN - 05.10.
Budi svoj i ne boj se ići protiv struje
Ponekad je najteže izgovoriti ono što već znaš da je istina. U društvu se netko ismijava, svi se smiju, a ti osjećaš da nešto nije u redu. Mogao bi reagirati, ali odmah pomisliš kako bi te mogli proglasiti čudnim ili preozbiljnim. Potreba da pripadaš snažna je i razumljiva, osobito kada ti prijateljstva toliko znače. Ipak, ako zbog prihvaćenosti stalno utišavaš svoju savjest, s vremenom počneš gubiti sebe. Carlov primjer vjernosti Evanđelju poziva te da razmisliš kakvu osobu oblikuju tvoji svakodnevni pristanci i odbijanja.
Biti svoj traži hrabrost da upoznaš i ono što u sebi trebaš mijenjati. Nije svaka tvoja želja dobra samo zato što je tvoja, niti te svaki trenutačni osjećaj vodi prema slobodi. Bog te poznaje dublje nego što ti poznaješ sebe i pomaže ti da postupno postaneš osoba sposobna za istinu i ljubav. Zato slušati njegovu riječ znači dopustiti da ona provjeri tvoje motive, osobito kada nešto opravdavaš time da „svi tako rade”. Možda upravo ondje gdje se bojiš izgubiti odobravanje drugih trebaš otkriti da možeš ostati blag i prijateljski raspoložen, a ipak jasno odbiti ono što ponižava tebe ili nekoga drugoga.
Ići protiv struje često izgleda vrlo jednostavno: prestaneš sudjelovati u razgovoru koji nekoga ranjava i pronađeš način da staneš uz tu osobu. Ponekad znači priznati vlastitu pogrešku pred ljudima čije ti je mišljenje važno. Takvi te izbori mogu učiniti ranjivim, ali ti vraćaju mir koji se teško može pronaći dok živiš protiv vlastite savjesti. Ako si već popustio pritisku, nemoj se zatvoriti u sram. Donesi Bogu ono što se dogodilo, potraži oproštenje u ispovijedi i popravi ono što možeš. Tvoja budućnost nije zaključana u najlošijem izboru koji si napravio; milost ti otvara mogućnost da danas odgovoriš drukčije.
Isuse, poznaješ moj strah da ću ostati neprihvaćen ako budem vjeran dobru. Po zagovoru svetoga Carla daj mi hrabrost da slušam svoju savjest i poniznost da priznam kada pogriješim. Pomozi mi biti prijatelj uz kojega se drugi osjećaju sigurno i poštovano. Amen.
ČETVRTI DAN - 0610.
Internet koristi za dobro
Mobitel ti u nekoliko sekundi otvara cijeli svijet, ali pritom lako izgubiš osjećaj za vrijeme i za ono što se događa u tebi. Kreneš pogledati jednu poruku, a mnogo poslije primijetiš da si postao nemiran, nezadovoljan svojim izgledom ili ljutit zbog nečega što maloprije nije ni bilo dio tvojega dana. Ono što gledaš ostavlja trag u načinu na koji razmišljaš i u onome što počinješ željeti. Carlo je svoje informatičke sposobnosti stavio u službu vjere i drugih ljudi, a papa Franjo istaknuo ga je kao primjer mlade osobe koja je komunikacijsku tehnologiju koristila za prenošenje Evanđelja, vrijednosti i ljepote.
Njegov te primjer poziva da preuzmeš odgovornost za prostor u kojemu svakodnevno boraviš. Iza komentara koji pišeš postoji stvarna osoba, iza fotografije koju prosljeđuješ nečija privatnost, a iza sadržaja koji te zabavlja možda nečije poniženje. Zaslon može stvoriti dojam udaljenosti zbog kojega zaboraviš kako tvoje riječi djeluju na drugoga. Zato se prije objave vrijedi zaustaviti i dopustiti savjesti da progovori: bi li isto rekao toj osobi gledajući je u oči i možeš li mirno stati iza onoga što širiš? Tvoja prisutnost na internetu dio je tvojega života pred Bogom i prilika da pokažeš kakvu vrstu odnosa želiš graditi.
Učiti se slobodi znači primijetiti trenutak kada posežeš za mobitelom samo da ne bi osjetio dosadu, tugu ili samoću. Ponekad je upravo tada potrebno ostati malo u tišini, progovoriti s nekim ili učiniti nešto što te vraća stvarnom susretu. Razmisli i o svojim sposobnostima: možda znaš snimiti video, oblikovati objavu ili jasno objasniti nešto što drugima djeluje teško. Takav dar može postati pomoć nekome, ohrabrenje ili put prema Bogu. Dobro koje učiniš vrijedi i kada ga vidi malo ljudi, jer vrijednost tvoje prisutnosti raste iz ljubavi s kojom djeluješ.
Isuse, po zagovoru svetoga Carla pomozi mi mudro koristiti tehnologiju i čuvati slobodu srca. Daj mi obzirnost prema ljudima koje susrećem preko zaslona i kreativnost da svoje sposobnosti upotrijebim za dobro. Nauči me prepoznati kada trebam odložiti mobitel i biti prisutan osobi pokraj sebe. Amen.
PETI DAN - 07.10.
Primijeti one koje drugi ne primjećuju
Možeš svakoga dana prolaziti pokraj iste osobe i nikada se stvarno ne zapitati kako joj je. Netko sjedi sam, rijetko se uključuje u razgovor i postupno postane dio pozadine koju više nitko ne primjećuje. Možda i ti poznaješ taj osjećaj: biti među ljudima, a doživljavati da za tebe nema mjesta. Carlo je svoju vjeru živio i kroz konkretnu pomoć siromašnima i ljudima na rubu društva. Njegov primjer otvara pitanje koliko je tvoje srce dostupno ljudima od kojih ne očekuješ nikakvu korist ni posebno priznanje.
Ljubav počinje kada pristaneš usporiti i dopustiti da tuđi život postane važan. Možda nemaš odgovor na nečiji problem, ali možeš slušati bez stalnog gledanja na mobitel i bez brzog prebacivanja razgovora na sebe. Možeš se zanimati za osobu koju drugi svode na nadimak ili pogrešku i dati joj priliku da se pokaže drukčijom od slike koja o njoj kruži. Za takvu je blizinu potrebno srce koje prihvaća da čovjek vrijedi i kada je nespretan, povučen ili težak za razumjeti. Isus te uči upravo toj pažnji: gledati osobu dovoljno dugo da iza njezina ponašanja prepoznaš nekoga tko treba ljubav.
Pritom ne moraš preuzeti odgovornost za sve što drugi proživljavaju. Kada je nečija teškoća veća od onoga što možeš nositi, ljubav znači pomoći mu da dođe do odrasle osobe od povjerenja ili odgovarajuće pomoći. Važno je da suosjećanje dobije konkretan oblik i da osoba osjeti kako njezina bol zaslužuje ozbiljan odgovor. Danas otvori oči za nekoga tko ostaje po strani i približi mu se s poštovanjem, bez potrebe da pokažeš koliko si dobar. Možda će jedan razgovor biti početak pripadanja koje mu već dugo nedostaje.
Isuse, po zagovoru svetoga Carla oslobodi me ravnodušnosti koja nastaje kada mislim samo na svoje obveze i potrebe. Nauči me primjećivati ljude koji ostaju sami i pristupati im s poštovanjem. Daj mi ljubav koja sluša, djeluje i zna potražiti pomoć kada je potrebna. Amen.
ŠESTI DAN - 08.10.
Ne uspoređuj se: tvoj život ima vrijednost
Dovoljno je nekoliko minuta gledanja tuđih objava da počneš osjećati kako svi imaju nešto što tebi nedostaje. Netko izgleda sigurnije, netko je uspješniji, netko ima društvo kojemu bi htio pripadati. Tada vlastiti život počneš promatrati kroz ono čega nemaš, a ono dobro u tebi postaje gotovo nevidljivo. Uspoređivanje je posebno bolno kada tuđe najbolje trenutke mjeriš prema vlastitoj nutrini, koju poznaješ sa svim njezinim strahovima i nesigurnostima. U pobudnici Christus vivit papa Franjo, oslanjajući se na Carlov primjer, upozorava mlade na opasnost da izgube vlastitu jedinstvenost slijedeći obrasce koji im se nameću.
Bog ti prilazi kao osobi čiji život ima vrijednost prije svakoga uspjeha. Njegova ljubav oslobađa prostor u kojemu možeš priznati da ti nešto ide teško, a da zbog toga ne prezreš sebe. Možeš imati stvarne slabosti i istodobno biti sposoban za stvarno dobro; možeš trebati pomoć i svejedno biti nekome dragocjen. Kada to počneš prihvaćati, manje ćeš energije trošiti na stvaranje dojma, a više na rast koji ti je stvarno potreban. Moći ćeš se radovati tuđem daru bez osjećaja da je time tvoj dar postao manji, jer u Božjoj ljubavi tuđa vrijednost ne oduzima tvoju.
Pokušaj danas primijetiti kako razgovaraš sa sobom nakon pogreške. Ako si odmah govoriš da si bezvrijedan, zastani i dopusti Isusu da rasvijetli tu osudu. Potrebno je prepoznati što trebaš popraviti, ali jednako je potrebno sačuvati poštovanje prema sebi. Pred Boga donesi i ono što ti je teško prihvatiti na vlastitom tijelu ili u svojim sposobnostima, tražeći strpljenje za put kojim rasteš. Svetost se razvija kada svoj stvarni život otvaraš ljubavi, pa i onda kada je jedino dobro koje toga dana uspiješ učiniti malen, iskren korak.
Isuse, po zagovoru svetoga Carla pomozi mi gledati sebe u svjetlu tvoje ljubavi. Oslobodi me potrebe da se stalno mjerim prema drugima i nauči me odgovorno razvijati darove koje si mi povjerio. Daj mi strpljenja sa sobom i iskrene radosti zbog dobra koje raste u drugima. Amen.
SEDMI DAN - 09.10.
Marija ti je blizu na putu
Postoje stvari koje teško izgovaraš jer još ni sam ne razumiješ što se događa u tebi. Možda se bojiš odluke koja je pred tobom ili osjećaš da neki odnos postaje drukčiji, a nemaš riječi kojima bi to objasnio. U takvim trenutcima možeš se približiti Mariji s povjerenjem djeteta koje ne mora sve razumjeti da bi smjelo tražiti blizinu. Carlo je njegovao duboku marijansku pobožnost i svakodnevno molio krunicu. Njegov primjer pokazuje kako i u životu mladoga čovjeka molitva može postati postojan oslonac usred svega što se mijenja.
Marija poznaje vjeru koja hoda bez potpunog pregleda nad budućnošću. U Evanđelju susrećeš ženu koja sluša, pita i pristaje vjerovati Bogu, a zatim živi to povjerenje kroz događaje koje mora nositi i razmatrati u srcu. Uz nju možeš učiti da pitanja imaju svoje mjesto u molitvi i da ne moraš skrivati nesigurnost kako bi tvoja vjera bila iskrena. Kada joj povjeravaš svoj život, dopuštaš da te njezin primjer vodi prema Isusu i prema povjerenju u Oca koji ostaje vjeran i onda kada put postane težak.
Krunica ti daje prostor da se vraćaš Isusovu životu dok donosiš ono što sam proživljavaš. U otajstvima postupno prepoznaješ kako Bog ulazi u ljudsku radost i patnju, a ponavljanje molitve može ti pomoći da ostaneš uz njega čak i kada nemaš novih riječi. Ako ti misli odlutaju, mirno se vrati; ako ti je teško moliti cijelu krunicu, počni jednom deseticom i moli je pažljivo. Povjeri Mariji ono što te danas najviše zaokuplja i zamoli je da ti pomogne odgovoriti na to s više vjere. Tako molitva postaje škola srca koje polako uči ostati uz Isusa.
Marijo, primi moje brige i vodi me svome Sinu. Po zagovoru svetoga Carla pomozi mi otkriti dubinu krunice i ustrajati u molitvi i kada sam rastresen. Nauči me slušati Božju riječ i vjerovati da me njegova ljubav vodi kroz ono što još ne razumijem. Amen.
OSMI DAN - 10.10.
Kad dođu teški dani, ne moraš kroz njih sam
Kada ti je teško, možda osjetiš pritisak da nastaviš funkcionirati kao da je sve u redu. Odgovaraš na poruke, dolaziš u školu i smiješ se kada se očekuje da se smiješ, dok u sebi nosiš nešto što te iscrpljuje. Ponekad te dodatno optereti misao da bi kao vjernik morao biti mirniji ili snažniji. Carlov život govori o povjerenju u Boga i u teškoj bolesti od koje je umro sa samo petnaest godina. Njegovu vjeru možeš promatrati kao poticaj da svoj život povjeriš Isusu upravo ondje gdje više nemaš sigurnih odgovora.
U molitvu smiješ unijeti tugu, strah i pitanje zašto se nešto dogodilo. Isus poznaje ljudsku patnju i možeš mu se približiti bez skrivanja onoga što osjećaš. Ponekad će tvoja najiskrenija molitva biti samo priznanje da ti je preteško. Takva iskrenost otvara put blizini, jer prestaješ trošiti snagu na uvjeravanje sebe da te ništa ne boli. Vjera te uči ostati u odnosu s Bogom dok tražiš put kroz teškoću, dopuštajući da njegova ljubav dođe do tebe i preko ljudi koji te slušaju, liječe i podržavaju.
Zato, ako te nešto dugo pritišće, reci osobi kojoj vjeruješ što se događa. Možda ćeš trebati roditelja, svećenika, školskog stručnog suradnika ili drugu osobu koja ti može pomoći pronaći sljedeći korak. Kada bol nosiš s nekim, otvaraš mogućnost da bude viđena i ozbiljno shvaćena. Bogu možeš prikazati patnju koju ne možeš izbjeći, a pritom tražiti olakšanje i pomoć sa svim povjerenjem koje imaš. Danas možda ne trebaš riješiti cijelu budućnost; dovoljno je dopustiti nekome da bude uz tebe i povjeriti Isusu korak koji sada možeš učiniti.
Isuse, po zagovoru svetoga Carla budi uz mene kada mi ponestane snage. Pomozi mi iskreno izgovoriti što me boli i prihvatiti pomoć koju mi pružaš preko drugih ljudi. Čuvaj u meni nadu i vodi me kroz ovaj dan svojom blizinom. Amen.
DEVETI DAN - 11.10.
Tvoj običan život može postati nešto veliko
Možda zamišljaš da ćeš ozbiljnije živjeti vjeru kada budeš imao više vremena, kada završi škola ili kada ti se život malo smiri. Ipak, odnos s Bogom raste upravo u danima koje sada živiš, sa svim njihovim obvezama i nesavršenostima. Carlo je svoju vjeru živio tijekom školovanja, u obitelji i među prijateljima, koristeći svoje darove za služenje. Njegov ti primjer približava svetost kao mogućnost koja ulazi u tvoj raspored i daje novu dubinu onome što već radiš.
Običan život postaje velik kada ga prožima ljubav koja ne ostaje samo na dobroj namjeri. To se događa kada odgovorno dovršiš ono što ti je povjereno, kada se vratiš razgovoru koji si prekinuo ljutnjom ili kada učiniš dobro koje nitko neće primijetiti. Takvi izbori postupno oblikuju osobu kakva postaješ. U njima učiš vjernost, a vjernost stvara prostor u kojemu se drugi mogu osloniti na tebe. Bog djeluje u toj svakodnevici i pomaže ti da ono što je malo po vanjskim mjerilima postane duboko po ljubavi s kojom je učinjeno.
Na završetku ove devetnice ne trebaš očekivati da će sve u tebi biti riješeno. Važno je dopustiti da se poticaj koji si primio nastavi u stvarnom životu. Prepoznaj gdje te Isus tijekom ovih dana osobito dotaknuo i ostani vjeran tom početku. Možda te pozvao na iskreniju molitvu, na povratak sakramentima ili na više pažnje prema osobi koju si zapostavio. Učini taj korak danas i ponavljaj ga strpljivo, vraćajući se Bogu kada posustaneš. Tvoj život već sada može postati mjesto njegove prisutnosti, a dobro koje iz njega raste može dosegnuti ljude za koje nikada nećeš ni saznati.
Isuse, po zagovoru svetoga Carla pomozi mi živjeti ovu devetnicu i nakon njezina završetka. Nauči me prepoznavati tvoje pozive u svakodnevici i odgovarati na njih konkretnom ljubavlju. Povjeravam ti svoje darove, slabosti i budućnost; vodi me da ondje gdje jesam budem čovjek preko kojega drugi mogu osjetiti tvoju blizinu. Amen.