06.10. do 14.10.
Dopusti Bogu da promijeni tvoje srce
Želiš li da tvoja vjera postane živ odnos s Bogom? Započni ovu devetnicu!
Možda vjeruješ u Boga, ali osjećaš da ti nedostaje blizina s njim.
Moliš, a misli ti lutaju; želiš ljubiti, a povrede te zatvaraju; odlučuješ biti strpljiviji, a svakodnevne brige ponovno izvuku iz tebe riječi zbog kojih žališ.
Možda se toliko daješ drugima da više ne prepoznaješ što se događa u tvojem srcu.
Upravo tu, usred tvojega stvarnog života, može započeti susret koji te mijenja.
Devetnica svetoj Tereziji Avilskoj poziva te da tijekom devet dana zastaneš pred Bogom i dopustiš mu da dotakne tvoju molitvu, odnose i pogled na sebe.
Svakoga dana razmatranje će ti pomoći pogledati dublje, ispit savjesti prepoznati ono što traži obraćenje, a konkretna odluka učiniti korak koji ne ostaje samo dobra namjera.
Bit će to prilika da učiš ustrajati kada nema utjehe, predati Bogu ono što ne možeš nadzirati i ljubiti ljude s kojima dijeliš svakodnevicu.
Ne trebaš čekati da budeš sabraniji, snažniji ili dostojniji. Dođi sa svojim umorom, pitanjima i čežnjom. Odvoji svakoga dana malo vremena i donesi pred Gospodina ono što stvarno živiš. Možda će prvi plod biti iskrena molitva koju si dugo odgađao, isprika koju je trebalo izgovoriti ili mirniji odgovor osobi koju ljubiš. I takav mali korak može otvoriti prostor velikoj promjeni.
Odluči danas: „Hoću moliti ovu devetnicu. Želim dati Bogu vrijeme i dopustiti mu da me uči ljubiti.” Neka tih devet dana postanu tvoj osobni odgovor na njegov poziv u prijateljstvo.
Ovih devet razmatranja poziva te da vjeru spustiš u stvarnost svojega života, ondje gdje se molitva susreće s umorom, ljubav s povrijeđenošću, a želja za svetošću s vlastitim slabostima.
Svakoga dana čitaj polako i dopusti da te osobito dotakne jedna misao.
Ispit savjesti obavljaj pred Bogom koji te ljubi: istina o tvojem životu treba otvoriti put obraćenju, a ne zatvoriti te u samoprijezir.
Odluku dana primi kao mali, stvarni korak kojim odgovaraš na milost.
PRVI DAN - 06.10.
Prijateljstvo s Bogom u molitvi
Razmatranje
Terezija molitvu razumije kao prijateljski odnos s Bogom, kao povjerljiv susret s Onim čiju ljubav poznajemo. U središtu takve molitve stoji susret osoba, a njezina vrijednost ne ovisi o rječitosti molitelja. Ta je misao jedan od temelja njezine duhovnosti.
Možda si naviknuo pred Boga dolaziti s mnogo riječi, a ipak pred njim ostajati skriven. Govoriš mu što bi trebao učiniti, ali mu teško dopuštaš da dotakne ono što se događa u tebi. Moliš za rješenje problema, dok vlastiti strah, ljutnju ili čežnju zadržavaš iza zatvorenih vrata. Prijateljstvo s Bogom počinje kada prestaneš uređivati svoju nutrinu kako bi izgledala prihvatljivo i dopustiš mu da te susretne upravo ondje gdje se nalaziš. On poznaje tvoje srce, ali želi da mu ga slobodno otvoriš. Pred njim možeš priznati da si umoran, da ne razumiješ njegov put ili da ti je teško ljubiti osobu za koju moliš.
U molitvi postupno upoznaješ i vlastitu potrebu da budeš važan, potvrđen i siguran. Kada tu potrebu doneseš pred Gospodina, ona prestaje neprimjetno upravljati tvojim odnosima. Tada od bližnjih manje zahtijevaš da ispune svaku tvoju prazninu, jer učiš primati ljubav koja prethodi njihovim odgovorima. Supružnika možeš slušati bez stalne obrane, dijete promatrati bez potrebe da kroz njega ostvariš vlastite snove, a prijatelju dopustiti da bude drukčiji od tebe. Božje prijateljstvo oslobađa te za ljudsko prijateljstvo, jer ti daje sigurnost iz koje možeš darivati sebe.
Danas ostani pred Bogom dovoljno dugo da mu kažeš nešto istinito. Možda će to biti priznanje koje si mjesecima izbjegavao, možda zahvalnost koju nisi izgovorio, a možda jednostavna molba da te nauči moliti. Ne moraš proizvesti osjećaj njegove blizine. Možeš mu darovati svoju prisutnost i povjerenje da te čuje. Prijateljstvo raste kada se vraćaš, kada slušaš i kada ono što si u susretu primio počne oblikovati tvoje ponašanje.
Ispit savjesti
Dolazim li Bogu samo kada nešto trebam ili njegujem odnos s njim i u običnim danima? Što mu teško priznajem jer se bojim da ću pred njim izgledati slab, nezahvalan ili nedostojan? Ostavljam li u molitvi prostor za slušanje njegove riječi? Kako se moja molitva odražava na način na koji razgovaram s ukućanima? Tražim li od ljudi potvrdu vlastite vrijednosti tako uporno da zanemarujem njihovu slobodu i potrebe?
Odluka dana
Danas ću odvojiti petnaest minuta za osobnu molitvu bez mobitela i drugih ometanja.
Pročitat ću Iv 15,9–15 i razgovarati s Isusom o jednoj stvarnosti koju obično skrivam.
Nakon molitve jednu ću blisku osobu saslušati bez prekidanja i bez brzoga davanja savjeta.
DRUGI DAN - 07.10.
Ustrajnost u molitvi i u suhoći
Razmatranje
U prikazu Terezijine duhovnosti papa Franjo je znao posebno istaknuti vjernost molitvi usred suhoće, osobnih teškoća i zahtjeva svakodnevice. Njezino nas iskustvo ohrabruje da se Bogu vraćamo i kada nam je molitva nesavršena.
Lako je moliti kada srce osjeća toplinu, kada riječi dolaze spontano i kada nakon molitve imaš dojam da je sve jasnije. Mnogo je teže ostati kada tišina postane suha, misli rastresene, a srce umorno. Tada se pojavljuje kušnja da zaključiš kako molitva nema smisla ili kako te Bog više ne prima kao prije. Ipak, osjećaj nije potpuna mjera odnosa. Kao što ljudska ljubav sazrijeva kroz dane u kojima nema zanosa, tako i tvoja vjernost Bogu može rasti dok mu daruješ vrijeme bez neposredne utjehe.
U takvim razdobljima potrebno je pošteno pogledati vlastiti život. Suhoća može biti povezana s iscrpljenošću, brigama, neredovitim životom ili izbjegavanjem obraćenja, a ponekad njezin razlog ne uspijevaš razabrati. Ne treba svaku teškoću odmah proglasiti posebnim duhovnim stanjem. Pred Bogom možeš priznati i potrebu za odmorom, urednijim ritmom i pomoći. Tijelo koje stalno iscrpljuješ i nutrina koju neprestano zatrpavaš sadržajima teško ulaze u sabranost. Vjernost molitvi uključuje razboritu brigu o čovjeku koji moli.
Suhoća ti također može otkriti koliko teško podnosiš odnose u kojima ne dobivaš odmah ono što želiš. Možda se povlačiš čim te netko ne razumije, postaješ hladan kada nisi pohvaljen ili prestaješ činiti dobro kada ne vidiš rezultat. Ostajući s Bogom, učiš ostati i uz ljude, bez trgovanja ljubavlju. Tvoja prisutnost tada postaje slobodnija: možeš posjetiti bolesnika koji nema snage zahvaliti, biti strpljiv s djetetom koje se još ne mijenja i nastaviti pošteno raditi kada nitko ne primjećuje tvoju vjernost.
Danas dopusti da tvoja molitva bude jednostavna. Ako ne možeš sabrano razmatrati, polako izgovori Očenaš ili ostani uz kratki evanđeoski odlomak. Kada primijetiš da su misli odlutale, vrati se bez ljutnje na sebe. I taj povratak može biti čin ljubavi. Bog vidi tvoju slobodnu odluku da ostaneš s njim.
Ispit savjesti
Procjenjujem li Božju ljubav prema trenutačnom raspoloženju? Odustajem li od molitve kada ne osjećam utjehu? Brinem li se dovoljno o odmoru i sabranosti ili očekujem da duhovni život nadoknadi trajnu iscrpljenost? Kako postupam s ljudima kada mi ne uzvraćaju pažnju? Jesam li spreman nastaviti činiti dobro i kada nema vidljivoga rezultata?
Odluka dana
Danas ću održati vrijeme koje sam odredio za molitvu, prihvaćajući njezinu jednostavnost. Polako ću moliti jedan psalam i vraćati se njegovim riječima kada postanem rastresen. U jednom odnosu u kojem se osjećam zanemaren učinit ću malo dobro, bez zahtjeva za zahvalnošću.
TREĆI DAN - 08.10.
Isusovo čovještvo i razmatranje njegove muke
Razmatranje
Terezijina duhovnost snažno je usmjerena na Isusa Krista i njegovo čovještvo.
Benedikt XVI. ističe da nas njezin primjer vodi prema osobnoj molitvi usredotočenoj na Krista, iz koje može rasti obnovljen obiteljski i zajednički život.
Pogledaj Isusa koji se umara, koji traži blizinu prijatelja, plače nad smrću voljene osobe i u Getsemaniju prolazi kroz tjeskobu. U njemu otkrivaš da se pred Bogom ne moraš sramiti svoje ljudskosti. Strah koji osjećaš, suze koje zadržavaš i potreba da te netko sasluša mogu postati mjesto susreta s njim. Vjera ti daje put kojim svoju ljudskost otvaraš Božjoj milosti, kako bi usred nje mogao slobodnije ljubiti.
Dok razmatraš njegovu muku, dopusti da te osobito dotakne način na koji se odnosi prema ljudima. Isus ne dopušta da okrutnost drugih odredi posljednju riječ njegova srca. Njegova vjernost Ocu ostaje živa i ondje gdje je izložen izdaji, poruzi i napuštenosti. Pred tim prizorom možeš prepoznati vlastitu sklonost da povredu nastaviš prenositi: nečija grubost postane opravdanje za tvoju grubost, tuđa nepravda razlog za osvetu, a vlastita bol izgovor da više nikome ne vjeruješ. Krist ti otvara mogućnost da taj lanac prekineš.
To ne znači da trebaš prešutjeti nasilje ili ostati u opasnosti. Ljubav može zahtijevati jasnu granicu, traženje zaštite i odgovorno zauzimanje za istinu. Nasljedovanje Raspetoga uključuje srce koje odbija mržnju, a istodobno poštuje dostojanstvo čovjeka, uključujući tvoje. Oprost ne uklanja potrebu za pravdom niti automatski obnavlja povjerenje. On otvara prostor da bol više ne bude jedini izvor tvojih odluka.
Danas pred Krista donesi jednu ranu koja utječe na tvoje ponašanje. Promatraj ga u Getsemaniju i reci mu što ti je teško prihvatiti. Zatim ga zamoli da ti pokaže sljedeći korak: možda iskren razgovor, odustajanje od osvetničke riječi ili traženje pomoći koju si dugo odgađao. Njegova muka može postati svjetlo u kojemu prepoznaješ kako odgovoriti na vlastitu patnju, a njegovo uskrsnuće razlog da svoju budućnost ne prepustiš očaju.
Ispit savjesti
Dopuštam li Isusu da susretne moje stvarne osjećaje ili ih skrivam iza pobožnih riječi? Koristim li vlastitu povrijeđenost kao opravdanje za grubost prema drugima? Nosim li u sebi želju da nekoga ponizim ili kaznim? Jesam li oprost zamijenio potiskivanjem boli? Poštujem li vlastito dostojanstvo i tražim li potrebnu pomoć kada sam izložen nepravdi?
Odluka dana
Pročitat ću Mk 14,32–42 i deset minuta ostati uz Isusa u Getsemaniju. Imenovat ću pred njim jednu svoju ranu i odreći se jednoga konkretnog osvetničkog postupka. Ako ta rana zahtijeva razgovor ili pomoć, napravit ću prvi odgovoran korak prema tome.
ČETVRTI DAN - 09.10.
Euharistija kao susret s Kristom
Razmatranje
U svojoj katehezi o Tereziji Benedikt XVI. je povezao njezinu ljubav prema Euharistiji sa središnjim mjestom Krista u životu vjernika. Euharistijski susret pripada samom srcu kršćanskoga života.
Kada dolaziš na svetu misu, dolaziš pred Gospodina koji se daruje. Možeš biti toliko naviknut na poznate riječi i geste da više ne primjećuješ veličinu toga susreta. Tijelo je prisutno, dok misli već uređuju ostatak dana. Ipak, upravo u toj običnosti Bog ti iznova pristupa. Njegov dar ne ovisi o tvojoj sposobnosti da budeš duboko ganut, ali traži tvoju otvorenost da ga primiš i dopustiš mu da te mijenja.
Pred oltar možeš donijeti stvarni život: posao koji te iscrpljuje, odnos koji te boli i dobro koje želiš učiniti, ali za njega nemaš snage. Sve to unesi u molitvu Crkve. Kada slušaš Božju riječ, dopusti joj da prosudi tvoje odluke; kada moliš za oproštenje, priznaj ono za što si odgovoran; kada pristupaš pričesti, učini to s vjerom i potrebnom pripravom. Sakrament pomirenja pripada tom putu obnove kada ti je potreban. Bog želi dosegnuti tvoju svakodnevicu, a tvoje sudjelovanje postaje dublje kada pred njim prestaneš odvajati vjeru od konkretnih odnosa.
Euharistijska ljubav osobito se provjerava nakon mise. Kristovo darivanje poziva te da i sam postaneš raspoloživ za druge. Možda će se danas to pokazati u strpljenju prema ukućaninu, u poštenju na poslu ili u spremnosti da nekome ustupiš vrijeme. Ako si primio Gospodina, tada se u tvojem životu otvara pitanje kako će osoba koja živi uz tebe osjetiti plod toga susreta. Tvoj dom može postati mirniji zbog riječi koju si odlučio ne izgovoriti, a nečiji teret lakši zbog pomoći koju si pružio.
Ostani nakon pričesti ili nakon mise kratko u zahvalnosti. Nemoj odmah pobjeći u novu obvezu ako možeš darovati nekoliko trenutaka tišine. Reci Isusu gdje ti je najpotrebnija njegova ljubav i zamoli ga da tvoje srce učini sposobnim za darivanje. Primljena milost traži prostor u kojemu će sazrijevati.
Ispit savjesti
Pripremam li se za svetu misu ili dolazim potpuno zaokupljen drugim stvarima? Slušam li Božju riječ kao riječ koja se tiče mojega života? Pristupam li pričesti s vjerom, poštovanjem i potrebnom pripravom? Odgađam li ispovijed iako znam da mi je potrebna? Vide li moji bližnji u meni više strpljenja, poštenja i ljubavi zbog mojega sakramentalnog života?
Odluka dana
Ako mogu, danas ću sudjelovati na svetoj misi i ostati nekoliko minuta u zahvalnosti. Ako ne mogu, pročitat ću Iv 6,35–40 i izraziti Isusu želju za susretom u Euharistiji. Jednoj ću osobi pružiti konkretnu pomoć kao plod te molitve.
Peti dan -10.10.
Poniznost i istinito poznavanje sebe pred Bogom
Razmatranje
Za svetu Tereziju, poniznost je kao poznavanje vlastitih mogućnosti i onoga što Bog može učiniti u nama. Takva poniznost uključuje prihvaćanje sebe i svijest o vlastitom dostojanstvu.
Pred Bogom smiješ priznati svoje darove jednako iskreno kao i svoje slabosti. Ponekad pod imenom poniznosti skrivaš strah da ćeš biti viđen, da će se od tebe nešto očekivati ili da bi mogao pogriješiti. Govoriš da ništa ne znaš i ništa ne možeš, iako ti je povjerena sposobnost kojom bi mogao služiti. Drugi put pred sobom i drugima nastojiš održati sliku čovjeka koji sve razumije, sve podnosi i uvijek ima ispravan odgovor. Oba te puta udaljavaju od istine, jer na jednom zanemaruješ primljeni dar, a na drugom odbijaš priznati granicu.
Poniznost te oslobađa napora da neprestano dokazuješ vlastitu vrijednost. Možeš reći da nešto ne znaš, prihvatiti pouku i priznati pogrešku bez osjećaja da je time uništeno sve dobro u tebi. Možeš također zahvaliti za dar koji posjeduješ, upotrijebiti ga i prepustiti drugima prostor da svojim darovima pridonesu zajedničkom dobru. Tada tuđi uspjeh manje ugrožava tvoje srce, jer vlastitu vrijednost ne gradiš na uspoređivanju.
Istinito poznavanje sebe traži hrabrost da prepoznaš motive svojih postupaka. Možda pomažeš iz ljubavi, ali istodobno očekuješ da te drugi smatraju nezamjenjivim. Možda braniš istinu, dok u načinu obrane uživaš u nadmoći. Možda se povlačiš kako bi izbjegao sukob, iako je potrebno odgovorno progovoriti. Bog ti te složenosti pokazuje da bi tvoju ljubav pročistio. Ne trebaš očajavati zato što otkrivaš nesavršenost; upravo priznanje otvara mogućnost promjene.
Danas se pogledaj pred Bogom bez uljepšavanja i bez okrutnosti. Zahvali mu za jedno dobro koje je stavio u tebe, a zatim priznaj jednu slabost koju često opravdavaš. Dopusti da oboje pripada istoj molitvi. Ti si osoba kojoj je potrebno milosrđe i osoba preko koje milosrđe može dosegnuti druge.
Ispit savjesti
Umanjujem li svoje darove kako bih izbjegao odgovornost? Branim li sliku o sebi i kada znam da sam pogriješio? Kako reagiram kada netko drugi dobije priznanje? Mogu li primiti razumnu primjedbu bez trenutnoga protunapada? Očekujem li da mi ljudi budu trajno zahvalni za dobro koje sam učinio? Govorim li sebi riječi koje vrijeđaju dostojanstvo što mi ga je Bog darovao?
Odluka dana
Danas ću pred Bogom imenovati jedan dar i jednu slabost. Dar ću upotrijebiti za nečije dobro, a za slabost preuzeti konkretnu odgovornost. Ako sam nekoga povrijedio, ispričat ću se jasno, bez opravdavanja i prebacivanja krivnje.
ŠESTI DAN - 11.10.
Pouzdanje u Boga u kušnjama i slabosti
Razmatranje
Terezija je poznavala ozbiljnu bolest i vlastitu slabost. Njezin život pokazuje da put služenja Bogu može prolaziti kroz krhkost koja čovjeka prisiljava prihvatiti granice svojih snaga.
Kušnja često otkriva koliko si vlastitu sigurnost vezao uz mogućnost upravljanja životom. Dok uspijevaš raditi, planirati i pomagati, lako imaš dojam da znaš tko si. Kada nastupi bolest, neuspjeh ili neizvjesnost, može se pojaviti osjećaj da ti je oduzeta vrijednost. Teško ti je primiti pomoć jer si naviknuo biti onaj koji daje, a još teže prihvatiti da neki problem nećeš odmah riješiti. Tada pouzdanje počinje vrlo jednostavno: dopuštaš Bogu da te ljubi i dok ne možeš mnogo učiniti.
Predanje se živi usred odgovornosti. Tražiš liječenje kada je potrebno, razgovaraš o teškoći, izvršavaš ono što možeš i priznaješ ono što nadilazi tvoju moć. Ujedno učiš prepustiti ishod Bogu. To je osjetljiva škola, jer srce želi jamstvo da će se sve dogoditi prema njegovu planu. Ipak, vjera ti omogućuje da učiniš sljedeći dobar korak i kada ne vidiš cijeli put. Možeš danas biti vjeran, premda još ne znaš kako će izgledati sutra.
Vlastita krhkost može produbiti i tvoju blagost prema bližnjima. Kada iskusiš koliko je teško nositi nevidljiv teret, manje ćeš olako prosuđivati tuđi umor ili sporost. Možda osoba koju smatraš nezainteresiranom vodi borbu koju ne poznaješ. Možda netko kome prigovaraš zbog slabosti treba tvoju pomoć kako bi ponovno mogao djelovati. Kušnja može otvoriti srce suosjećanju ako dopustiš da te približi ljudima, umjesto da te zatvori u ogorčenost.
Danas Gospodinu izgovori što te plaši. Ne moraš govoriti da si miran ako nisi. Možeš mu povjeriti svoju tjeskobu i zamoliti ga za snagu da se ne izgubiš u zamišljanju svih mogućih nevolja. Zatim pogledaj što ti je stvarno povjereno u ovome danu. Pouzdanje raste kada učiniš ono što možeš i dopustiš sebi primiti pomoć za ono što sam ne možeš nositi.
Ispit savjesti
Vjerujem li da me Bog ljubi i kada sam slab, bolestan ili manje učinkovit? Pokušavam li nadzirati ljude jer teško podnosim neizvjesnost? Odbijam li potrebnu pomoć iz ponosa? Koristim li predanje kao opravdanje da izbjegnem vlastitu odgovornost? Jesam li postao nestrpljiv prema tuđoj krhkosti? Koju brigu neprestano vrtim u sebi, a još je nisam iskreno donio pred Boga?
Odluka dana
Danas ću imenovati jednu brigu i razabrati što u vezi s njom mogu odgovorno učiniti. Učinit ću taj korak, a ishod povjeriti Bogu u kratkoj molitvi. Prihvatit ću jednu potrebnu pomoć ili je zatražiti bez osjećaja da time gubim vrijednost.
SEDMIDAN - 12.10.
Bratska ljubav i služenje bližnjima
Razmatranje
Terezija je u životu svojih zajednica pridavala temeljnu važnost međusobnoj ljubavi i pomoći. Njezina škola molitve vodi rastu ljubavi prema Bogu i bližnjemu te izgrađivanju zajedništva.
Tvoja se ljubav najjasnije otkriva uz ljude s kojima dijeliš svakodnevicu. Ondje gdje poznaješ tuđe navike, slabosti i ponavljajuće pogreške, teško je dugo održavati samo lijepu sliku o sebi. Ukućanin zna kako govoriš kada si umoran, suradnik kako reagiraš kada netko ospori tvoje mišljenje, a član zajednice koliko prostora ostavljaš onima koji ti nisu osobito bliski. Upravo tu vjera dobiva oblik koji se može prepoznati.
Služiti znači dopustiti da stvarna potreba drugoga utječe na tvoje vrijeme i planove. Ponekad je potreban posao koji nitko ne želi preuzeti, a ponekad prisutnost koja se ne može zamijeniti savjetom. Čovjek koji pati možda najprije treba osjetiti da ga ne požuruješ. Osoba koja je pogriješila možda treba čuti istinu izrečenu tako da joj ostaviš mogućnost povratka. Ljubav postaje zrelija kada bližnjega prestaneš svoditi na ono što te u njemu smeta.
Posebno pogledaj svoj govor. Zajedništvo se lako ranjava usputnim komentarima, prepričavanjem tuđih slabosti i traženjem saveznika protiv nekoga. Možeš misliti da samo iznosiš činjenice, dok zapravo oblikuješ tuđi pogled tako da druga osoba izgubi dostojanstvo. Ako je problem potrebno riješiti, ljubav traži pravi razgovor s pravom osobom. Ako nije potrebno govoriti, ljubav ponekad traži da sačuvaš tuđu slabost od nepotrebnoga izlaganja.
Bratska ljubav uključuje i zdravo poštovanje sebe. Kada iz straha od odbacivanja pristaješ na sve, u tebi se postupno može nakupiti ljutnja koju poslije iznosiš na druge. Zato uči služiti slobodno, u skladu s mogućnostima i odgovornostima koje imaš. Jasna i mirna granica može pomoći odnosu da postane istinitiji. Danas pitaj Gospodina kome preko tebe želi iskazati blizinu, a zatim dopusti da odgovor postane djelo.
Ispit savjesti
Kako se ponašam prema najbližima kada sam umoran ili razočaran? Govorim li o tuđim pogreškama više nego što pomažem njihovu ispravljanju? Pomažem li samo ljudima koji su mi dragi ili od kojih očekujem korist? Slušam li da bih razumio ili samo čekam priliku da kažem svoje? Preuzimam li obveze slobodno ili iz straha, pa poslije zamjeram drugima? Postoji li osoba koju sam u sebi sveo na njezinu najslabiju stranu?
Odluka dana
Danas ću učiniti jedno konkretno djelo pomoći osobi koju lako zanemarujem. U razgovoru ću sačuvati dostojanstvo odsutnih i zaustaviti vlastitu potrebu da prepričavam njihove slabosti. Ako trebam postaviti granicu, učinit ću to mirno i bez ponižavanja.
OSMI DAN - 13.10.
Ljubav prema Crkvi i zauzetost za njezino poslanje
Razmatranje
Benedikt XVI. opisuje Terezijinu obnovu Karmela kao služenje Crkvi, a njezinu molitvu kao oslonac apostolskom djelovanju. Njezin primjer poziva vjernike da ozbiljno prihvate vlastiti poziv na svetost i doprinos poslanju Crkve.
Ljubav prema Crkvi postaje zahtjevna kada se susretneš s ljudskom slabošću u njoj. Možda si doživio nerazumijevanje, nepravdu ili razočaranje ondje gdje si očekivao podršku. Tu bol smiješ priznati. Vjernost Kristu uključuje istinu, pa i spremnost da se odgovorno progovori o onome što ranjava ljude. Ipak, srce se može postupno naviknuti na trajno optuživanje, tako da više ne primjećuje dobro koje postoji niti pita kakvu mu je odgovornost Bog povjerio.
Promatrajući Crkvu, sjeti se da joj i sam pripadaš. Tvoje riječi, odluke i odnosi sudjeluju u njezinu svjedočanstvu. Kada u obitelji njeguješ mir, kada na poslu odbiješ nepoštenje ili u zajednici prihvatiš neprimjetnu službu, pridonosiš njezinoj obnovi. Kada se ponašaš suprotno onome što ispovijedaš, i to utječe na sliku koju drugi imaju o vjeri. Ta spoznaja poziva te na odgovornost koja počinje ondje gdje stvarno možeš djelovati.
Poslanje Crkve dotiče i ljude koji su se udaljili. Možda se boje osude, možda nose ranu ili jednostavno ne poznaju ljepotu evanđelja. Prije nego što pronađeš riječi kojima ćeš im govoriti o Bogu, zamoli za srce koje ih može susresti. Slušanje njihove priče ne znači odustajanje od istine. Ono ti pomaže da istinu izgovoriš s ljubavlju i u trenutku kada je čovjek može primiti. Tvoj život može otvoriti vrata koja bi rasprava zatvorila.
Danas prestani čekati savršene okolnosti da bi učinio dobro. Možda možeš moliti za određenoga svećenika, pomoći u župi ili ohrabriti osobu koja je izgubila osjećaj pripadnosti. Primi svoju malenost kao mjeru konkretne službe. Jedan vjeran korak može postati prostor kroz koji Bog obnavlja mnogo više nego što možeš vidjeti.
Ispit savjesti
Sudjelujem li u životu Crkve kao odgovoran član ili uglavnom kao promatrač i kritičar? Govorim li o njezinim teškoćama istinito i s poštovanjem prema ljudima? Molim li za one čija mi je služba povjerena ili ih samo prosuđujem? Jesam li svojim ponašanjem nekoga udaljio od vjere? Kako se odnosim prema ljudima koji su razočarani ili traže Boga? Koji dar mogu staviti u službu zajednice, a stalno ga zadržavam za sebe?
Odluka dana
Danas ću moliti za jednu konkretnu osobu u službi Crkve i za nekoga tko se udaljio od vjere. Učinit ću ostvariv korak služenja u svojoj župi ili zajednici, ili ću nenametljivo pružiti blizinu osobi koja se osjeća isključeno.
OSMI DAN - 14.10.
Rast u svetosti, sjedinjenje s Bogom i razlučivanje duhovnih iskustava
Razmatranje
Terezija je vlastita duhovna iskustva podvrgavala razlučivanju te cijenila pomoć teologa i duhovnih učitelja. Njezin put prema punini kršćanskoga života bio je usmjeren na sjedinjenje s Kristom po milosti, ljubavi i nasljedovanju.
Na završetku devetnice pogledaj što se u tebi počelo mijenjati. Možda nisi doživio snažan osjećaj, ali si nekome pristupio blaže. Možda si prvi put priznao pogrešku bez opravdavanja ili ostao u molitvi kada ti se činila suhom. Takvi pomaci mogu biti dragocjeni znakovi da Božjoj milosti daješ više prostora. Svetost se postupno oblikuje u slobodi kojom odgovaraš na ljubav, osobito u odlukama koje nitko drugi ne vidi.
Ako si doživio snažan unutarnji poticaj, utjehu ili posebno molitveno iskustvo, primi ga zahvalno i razborito. Intenzitet doživljaja sam po sebi ne pokazuje njegovo podrijetlo niti određuje što trebaš učiniti. Vlastite želje, strahovi i očekivanja također mogu snažno djelovati u nutrini. Zato poticaj promatraj u svjetlu evanđelja i vjere Crkve, uz pažnju prema plodovima koje donosi kroz vrijeme. Razlučivanje traži strpljivost: važno je vidjeti vodi li te ono što doživljavaš prema većoj istinoljubivosti, odgovornosti i ljubavi.
Posebno zastani ako neki poticaj hrani osjećaj iznimnosti, tjera te da druge nadzireš ili zahtijeva hitnu odluku koju ne želiš nikome povjeriti. Spremnost da saslušaš razuman savjet čuva tvoju slobodu. Za važna i nejasna iskustva potraži razborita duhovnog pratitelja te mu iskreno opiši i sam doživljaj i okolnosti svojega života. Bog te može voditi i preko pitanja koja ti pomažu da vlastitu sigurnost ispitaš u istini.
Sjedinjenje s Bogom otvara srce životu i ljudima. U molitvi primaš snagu da odgovornije živiš ono što ti je povjereno, da poštuješ druge i da ne napustiš sebe u trenucima slabosti. Ne možeš vlastitim naporom proizvesti mistični dar, ali možeš pristati na milost koja te danas poziva da budeš vjerniji. Završetak devetnice zato neka postane početak održivoga puta. Predaj Gospodinu želju da mu pripadaš i dopusti da je svakodnevna ljubav učini stvarnom.
Ispit savjesti
Mjerim li svoj duhovni napredak ponajprije osjećajima ili gledam kako se mijenjaju moji odnosi i odluke? Tražim li u duhovnim iskustvima potvrdu da sam poseban? Jesam li vlastiti dojam proglasio Božjom voljom kako bih izbjegao razgovor i provjeru? Prihvaćam li razuman savjet kada dovodi u pitanje moju sigurnost? Donosi li moja pobožnost više strpljenja i odgovornosti prema bližnjima? Koju me promjenu Bog poziva nastaviti i nakon ove devetnice?
Odluka dana
Odabrat ću jednu održivu odluku koju ću živjeti sljedećih mjesec dana: redovito vrijeme osobne molitve ili konkretno djelo ljubavi povezano s onim što trebam mijenjati. Ako nosim važan i nejasan duhovni poticaj, zabilježit ću ga i potražiti razborit razgovor prije nego što prema njemu donesem veliku odluku.
Završna molitva devetnice
Gospodine Isuse Kriste, hvala ti što me pozivaš u prijateljstvo sa sobom i što ostaješ vjeran dok ja učim biti vjeran.
Po zagovoru svete Terezije Avilske daruj mi srce otvoreno tvojoj riječi, strpljivo u molitvi i hrabro u obraćenju.
Pomozi mi da upoznam sebe u svjetlu tvoje ljubavi, da svoje darove upotrijebim za dobro i da svoje slabosti donesem pred tvoje milosrđe.
Nauči me ljubiti bližnje tako da poštujući njihovu slobodu postanem spremniji služiti.
U kušnjama sačuvaj moje pouzdanje, u duhovnim iskustvima moju razboritost, a u životu Crkve moju vjernost i odgovornost.
Neka ono što primam u molitvi sazrijeva u djelima, kako bi moj život sve više pripadao tebi. Amen.