OSMI DAN - 09.08.
Donesi Isusu svoje rane
Zaziv Duhu Svetomu
Dođi, Duše Sveti. Ti poznaješ svaku dubinu moga srca. Nema nijedne boli koju ne vidiš, nijedne suze koju nisi primijetio i nijedne rane koju ne želiš dotaknuti svojom ljubavlju. Danas Te molim da mi daš hrabrost otvoriti Isusu ono što sam možda godinama skrivao od drugih, pa čak i od samoga sebe. Neka Tvoje svjetlo uđe u svako mjesto moje nutrine koje još čeka ozdravljenje. Amen.
Biblijski odlomak
„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11,28)
Za osobno čitanje: Mt 11,25–30 i Ps 147,3.
Razmatranje
Čovjekovo srce nosi mnogo više od onoga što se vidi izvana. Ljudi vide osmijeh, uspjeh ili snagu, ali samo Bog poznaje ono što se događa u dubini naše nutrine. Tamo se nalaze uspomene koje još bole, riječi koje su nas ranile, razočaranja koja nikada nismo oplakali, izdaje koje su ostavile trag i strahovi koje godinama pokušavamo sakriti.
Mnogi ljudi nauče živjeti s tim ranama. Naviknu se na njih toliko da pomisle kako je to normalno stanje života. Poput čovjeka koji dugo nosi težak teret pa više ni ne primjećuje koliko ga iscrpljuje, tako i duša može nositi terete koji polako oduzimaju radost, mir i slobodu.
Isus nikada nije tražio od ljudi da pred Njega dolaze glumeći snagu. Evanđelja su puna susreta u kojima Mu ljudi donose upravo ono što ih najviše boli. Slijepi donosi svoju tamu. Gubavac svoju odbačenost. Uzeti svoju nemoć. Grešnica svoju prošlost. Marta svoju tugu. Jair svoju umiruću kćer. Marija Magdalena svoje suze. Nitko od njih nije bio odbijen.
Isus i danas poziva istim riječima: „Dođite k meni.“ Ne kaže: „Najprije se izliječite pa dođite.“ Ne kaže: „Najprije riješite svoje probleme.“ Poziva upravo umorne, ranjene i opterećene. To znači da naše rane nisu prepreka susretu s Njim. One mogu postati mjesto na kojem ćemo najdublje iskusiti Njegovu ljubav.
Postoji velika razlika između potiskivanja i ozdravljenja. Potisnuta rana ne prestaje postojati. Ona često govori kroz našu razdražljivost, tjeskobu, pretjeranu potrebu za kontrolom, zatvorenost ili nemogućnost da vjerujemo ljudima. Ponekad se pitamo zašto reagiramo tako burno na sitnice. Razlog često nije sadašnji događaj, nego rana iz prošlosti koja još uvijek traži iscjeljenje.
Krist ne želi samo ublažiti simptome. On želi dotaknuti korijen. Zato je potrebno imati hrabrosti stati pred Njega bez maski. Bog već zna sve što nosimo. Ipak, čeka da Mu to slobodno predamo. Ljubav nikada ne nasilno ulazi u čovjekovo srce. Ona čeka naš pristanak.
Psalmist piše: „On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.“ (Ps 147,3). Kakva utjeha! Bog nije ravnodušan promatrač naših patnji. On je liječnik srca. Kao što dobar liječnik mora dotaknuti ranu da bi je izliječio, tako i Krist ponekad otvara uspomene koje smo željeli zaboraviti. Ne čini to da bi nas ponovno ranio, nego da bi ih ispunio svojom prisutnošću.
Možda si godinama molio da Bog ukloni tvoju bol. Danas pokušaj drukčije moliti. Pozovi Isusa da uđe upravo u tu bol. Dopusti Mu da bude s tobom u uspomeni koja te još uvijek ranjava. On ne mijenja prošlost, ali može promijeniti način na koji ona djeluje u tvojoj sadašnjosti. Njegova prisutnost oduzima prošlosti moć da određuje tvoju budućnost.
Veliki paradoks kršćanstva jest da uskrsli Krist zauvijek nosi svoje rane. Nakon uskrsnuća one nisu nestale. Postale su proslavljene. To znači da Bog može učiniti da i naše rane, koje su nekoć bile izvor boli, postanu mjesto iz kojeg će poteći suosjećanje, mudrost i služenje drugima. Najljepša svjedočanstva često dolaze upravo od ljudi koje je Krist izliječio.
Ne boj se svojih rana. Boj se jedino života bez Krista. Njegova ljubav jača je od svake povrede, od svakoga odbacivanja i od svakoga grijeha. Nema tame u koju Njegovo svjetlo ne može prodrijeti.
Pitanja za osobno razmatranje
- Koju ranu najčešće pokušavam sakriti od drugih?
- Postoji li bol koju još uvijek nisam povjerio Isusu?
- Na koji način moje stare rane utječu na moje današnje odnose?
- Vjerujem li da Krist može iscijeliti i ono što mi se čini neizlječivim?
Izazov dana
Danas odvoji vrijeme za molitvu u potpunoj tišini.
Zamisli da sjediš pokraj Isusa.
Ispričaj Mu jednu životnu ranu koju možda nikada nikome nisi potpuno izrekao.
Nemoj žuriti.
Nakon toga nekoliko minuta ostani u šutnji i dopusti da te Isus jednostavno gleda svojom ljubavlju.
Ako osjetiš potrebu, zapiši u svoj dnevnik što si tijekom molitve doživio ili razumio.
Tijekom dana često ponavljaj: „Isuse, predajem Ti svoje rane.“
Završna molitva
Gospodine Isuse, Ti znaš svaku moju suzu. Poznaješ moje djetinjstvo.
Poznaješ moje uspjehe i moje padove. Poznaješ riječi koje su me ranile.
Poznaješ ljude koje sam izgubio. Poznaješ moje razočaranje, moj strah i moju usamljenost.
Ništa od toga ne želim više nositi bez Tebe. Ulazi danas u svaku ranu moga srca.
Izliječi ono što je slomljeno. Oslobodi ono što je zarobljeno. Obnovi ono što je izgubilo nadu.
Daj da jednog dana i moje rane postanu mjesto iz kojeg će drugi upoznati snagu Tvoga milosrđa.
Po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Žalosne, primi me u zagrljaj svoga milosrđa.
Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.
Misao za zapamtiti
„Rana predana Kristu više nije mjesto moje propasti, nego početak moga ozdravljenja.“